Pets World

Dobrodošli na moj blog,na ovom blogu cu pisati o zivotinjama pisite mnogo komentara.

26.10.2012.

Britanska kratkodlaka macka

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/3/36/IMG_1153.JPGhttp://www.hotkey.net.au/~fccvic/cyclard.jpg

Potječe od mačaka sa Britanskih farmi i iz Britanskih domova. Prva macka bila je izložena na izložbi u Londonu 1871. Tijekom godina spojila se sa kartuzijskom, a 1997 godine FIF-e ih je odlučila razdvojit.

Britanska kratkodlaka je macka slična izgledom na domaću mačku, ali glavne oznake su širina u ramenima, kratke jake noge i širok nos. Krzno ove pasmine prilagođeno je hladnim krajevima. Čvrste dlake daju joj odličnu zaštitu.

Ovo je mirna, rezervirana pasmina a to je glavni razlog zašto je stekla mnoge poklonike. 40% ove pasmine ima krvnu grupu B, sto je rijetka karakteristika.CH Medway's Syriam Mullehttp://home.amis.net/fanikral/Morris_11.12.02.jpghttp://s41.radikal.ru/i094/0807/ec/d7e1ea4e8339.jpg
16.09.2009.

SLATKE ZIVOTINJICE

Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic

28.06.2009.

Kako pronaći Maine Coon mače?

Kako pronaći Maine Coon mače?

Najvažnije, nijedan respektabilan odgajivač neće prodati mače u pet šop ili azil.
Učinićete grešku misleći da sa dobrim razlogom spašavate mače sa tog mesta!
Tamo nikada nemojte tražiti čistokrvnog Maine Coon-a!
Isto tako postoje odgajivači koji rade „na crno“, tzv. Backyard breeders, koji možda zaista vole rasu, ali su uzeli mačke pet-kvaliteta za ljubimca, takodje možda uzeli iz pet shopa ili azila . Oni ne registruju potomostvo, ne izlažu svoje mačke, izbegavaju svaki kontakt sa registrovanim odgajivačima. Odgajivači ove vrste neće pružiti isti nivo testiranja, niti će se baviti standardom i očuvanjem rase, a ne možete očekivati ni adekvatnu socijalizaciju mačića. Njihov cilj nije poboljšavanje zdravlja i tipa, niti saradnja sa registrovanim odgajivačima, ukoliko se neki problem pojavi.
Cena može čak da bude i identična kao kod registrovanog odgajivača, ali novi vlasnik plaća nepoznato, diskutabilno poreklo, tj. ne može biti siguran da je uzeo čistokrvnu Maine Coon mačku.
Najbolji način za kupovinu i odabir Maine Coon mačke jeste direktan kontakt sa odgajivačem, telefonom, mailom, na izložbi...
Isto tako felinološka društva Vam mogu pomoći u smislu preporuke.

Koliko košta Maine Coon mače?

Cena varira od regiona, do regiona, ali generalno, mače za ljubimca košta od 500-800 Eura.
Odgajivači najčešće imaju liste čekanja, prednost imaju odgajivači jer žele mače koje je odlično po svim standardima, znači izložbenog tipa, ali i mače koje će donositi potomostvo. Zato odgajivači nerado daju show-breeding kvalitet za ljubimca.
Čuvajte se odgajivača koji tvrde da su im svi mačići, top izložbenog kvaliteta!
Tako nešto nije moguće, u leglima postoje oscilacije, možda za oko laika nevidljive, ali za odgajivača itekako primetne, a primetne i na izložbama naravno.
Nemojte se ustručavati da pitate odgajivača šta to čini razliku izmedju show i pet kvaliteta. Bićete iznenadjeni odgovorom!
Odgovor uopšte nema veze sa lepotom, veličinom, temperamentom.
Razlika je neznatna često je odgajivač odmah primećuje, radi se možda o milimetrima u dužini repa, veličini ušiju, izrazu lica, potencijalu za izložbu
( nemaju ni svi odlični MCO izložbenu narav), opet to može biti boja, koja je nesvakidašnja, harizma mačeta....Mače za ljubimca možda je u izgledu bolje, ali odgajivač u datom trenutku ne želi taj izgled, ekspresiju i nakon evaluacije odlučuje da mače neće ići u uzgoj. Zaključak je da mače koje je prodato za ljubimca ni u kom slučaju nije inferiorno u odnosu na uzgojno-izložbeni primerak!
Cena mačeta mora da uključi minimalno dve trovalentne vakcine, pedigre, transfer na vlasništvo, čip i veterinraski sertifikat uradjen neposredno pred polazak mačeta, čime se potvrdjuje da je ono zdravo.
Troškove puta ne snosi odgajivač, isto tako najčešće Vas ugovorom obavezuje da u kratkom roku po dolasku mačeta u Vaš dom, posetite veterinara, koji mora da potvrdi da je mače potpuno zdravo.
Zašto su mačići toliko skupi( često ( ne) postavljeno pitanje)?
Najveći broj registrovanih odgajivača uzgojem čak i ne pokrivaju svoje troškove. Uzgoj jeste veoma skup hobi. Možda nekome odgajivačnice Maine Coon mačaka izgledaju kao zlatni rudnici, ali ako pogledamo troškove koji su prisutni, teško se može reći da pozitivan obrt novca bio moguć za odgajivača.
Odgajivači vole svoje mačke, smatraju uzgoj hobijem, a ne poslom, te često i kriju svoje prave troškove!
Na primer, cena uzgojnog Maine Coona se kreće od 1200-pa sve do 2000 Eura
( naravno u ugovoru postoje i stavke koje obavezuju odgajivača na mnoge stvari, a postoje veoma često i restrikcije).
Izložbe su veoma skupe, zavisi od udaljenosti, cene za kotizaciju mačke, smeštaja, dodatnih troškova, ali odgajivač jednostavno želi i mora da izlaže.
Testovi pre parenja, HCM, PKD, HD, FeLV, FIV, mutacioni gen, koštaju po mački oko 250 Eura.
U prvoj godini uzgoja, odgajivač potroši već nekoliko hiljada Eura u smislu da je birao top kvalitetne linije, po izgledu, kombinaciji, odgajivačnici i njenoj respektabilnosti, a naročito po zdravlju.
Kada dodju mačići na svet, odgajivač posebnu pažnju poklanja njihovoj nezi.
Mačići u domu odgajivača ostaju otprilike tri meseca. U toku tih tri meseca, oni su hranjeni, negovani, maženi, čićeni od parazita, vakcinisani.
Za svako mače se izdaje rodovnik, transfer na novo vlasništvo, za svako leglo se pravi popis. Troškovi po mačetu, uz maksimalnu negu su oko 200 Eura.
Mačići borave u posebnim prostorijama zajedno sa svojim majkama, odvojeni od drugih odraslih mačaka. Ove sobe su opremljene bezbedno, obezbedjenu su male grebalice, toaleti, posude sa hranom, igračke, sve radi dobrobiti legla.
Ako je sve u redu, mačići će sisati, ali nekada je potrebna i specijalna dohrana, zatim, dešavaju se carski rezovi, koji takodje koštaju, a nažalost , često posle svih gore navedenih investicija, javlja se problem da je mačka koja je uzeta za uzgoj ne može da radja ili mora da bude sterilisana zbog komplikacija pri okotu.
Dobri odgajivači mnogo investiraju da bi uzgajali na pravi način. Odgajivači čine ogromne žrtve i u privatnom životu, prolivaju dosta suza u trudu da svoj uzgoj podignu na visok nivo.
Odgajivači na crno ne traju dugo, oni uzimaju vaš novac i nestaju!
Većina respektabilnih odgajivača će se osećati veoma loše i ako ih s vremena na vreme ne kontaktirate i javite kako je mače iz njegovog uzgoja, fotografije, izložbeni uspesi, telefonski razgovor, učiniće pravog odgajivača presrećnim!

Poseta odgajivaču

Da bi izabrali pravo mače za Vas, preporuka je da napravite najbolji, a ne najbrži izbor.
Poseta odgajivaču je veoma važna stvar. Tako ćete videti dom u kome Vaše buduće mače odrasta, videti roditelje, način na koji oni žive.
Slobodno pogledajte posude sa hranom, vodom, one trebaju da budu čiste.
Toaleti treba takodje da budu čisti.
Obratite pažnju na to da li mačke žive u harmoniji sa odgajivačem, da li su članovi porodice, da li im je omogućen pristup u svaku prostoriju, da li im je obezbedjena grebalica, korpe, sve što je neophodno za užitak i lep život.
Obratite pažnju i da li je mužjak ( mužjaci) razdvojen od svojih ženskih rodjaka.
U početku, posebno ako dodjete u većem broju, mačke će biti malo nepoverljive, ali posle odredjenog vremena ćete videti kako se opuštaju i prilaze Vam da se upoznaju.
Pogledajte pažljivo roditelje, pogledajte formu u kojoj su, tip kojem pripadaju, Maine Coon može da ima sladak izraz lica i divlji, u zavisnosti šta odgajivač preferira. Proverite kakve su im oči, kvalitet krzna, pitajte sve što Vas zanima!
Ulaskom u sobu za mačiće, ženke će se uglavnom nametnuti ispred svog potomstva, želeći da privuku Vašu pažnju.
Bez obzira šta ste zamislili, verovali ili ne, mačići prepoznaju svoje vlasnike! Postoji neka tajna veza i tu nikada nema greške! Intuicija je obostrano važna.
Naravno mače treba da bude aktivno, oči treba da budu bistre, desni bele, ono mora da bude jako, težine u skladu sa njegovim uzrastom.
Odgajivač možda ima listu čekanja, što nije loša stvar, ali ako postoji fleksibilnost, možete dobiti mače iz snova ranije!
Liste čekanja takodje mogu biti fleksibilne, na primer, neko čeka 8 meseci ženku kornjačevinu, i izabere crnu mramorasto ošaranu, jer je baš ta veza uspostavljena izmedju mačeta i vlasnika. Odgajivaču je verujte, najvažnije da je vlasnik zadovoljan i da mače ide u dobre ruke!
Najvažnija stvar kod kupovine jeste komunikacija sa odgajivačem. Mnogi mačići se prilagode u novom domu za tren, za nekoliko sati postaju članovi porodice, ali ako imate problem, npr. kod prilagodjavanja, morate imati uspostavljenu vezu, zasnovanu na poverenju sa odgajivačem koji će biti uz Vas u svakom trenutku i možete mu se uvek obratiti.
Uradite domaći zadatak, proučite rasu, verujte svom instinktu!
Ako kupujete mače, učinite to sa razumom, tako ćete dobiti fantastično mače u kojem ćete uživati dugo niz godina!!!!!!!!!

Pitanja koja želite da postavite odgajivaču

Pošto je kupovina mačeta velika investicija, budite sigurni da uzimate najbolje mače koje možete.
Preporučujem da odgajivaču postavite sledeća pitanja. Na ova pitanja će pravi  odgajivač odgovoriti sa zadovoljstvom, nemojte muzameriti i ako se zanese, da oduži priču, a ako ne želi ili izbegava odgovore, tražite mače na drugom mestu!!!! Većina nas, odgajivača je ponosna na svoj uzgoj i srećna da informiše novog vlasnika o svemu.

Pitanja:
1.   Da li izlažete svoje mačke? Da li imate registrovanu odgajivačnicu? Treba da dobijete potvrdan odgovor! Ne postoji opravdanje za neregistrovanje odgajivačnice!
2.   Koje su najčešće bolesti od kojih Maine Coon može da oboli?
Ni u kom slučaju ne treba da dobijete odgovor – nijedna! Ovaj odgovor je absolutno lažan. Kao i sve rasne mačke i Maine Coon ima potencijalne genetske bolesti u linijama. Odgajivač bi trebalo da Vam navede najčešće bolesti kome je Maine Coon sklon, ali isto tako i da Vam navede na koji način radi preventivu!!!!
Ako pitate odgajivača na primer koliko ima Heidi Ho u linijama i dobijete odgovor -Moliiim???? Znaćete da odgajivač nema pojma u vezi linija sa kojima radi i da ste na pogrešnom mestu.

3.   Koliko mače treba da bude staro pre nego dodje u novi dom?
   12 nedelja je minimum, večina odgajivača pušta mačiće sa 16 nedelja ili kasnije. Maine Coon je rasa koja se sporo razvija i potreban mu je duži period boravka sa majkom i odgajivačem. Mačići se vezuju za ljude već od 2. nedelje, navikavaju na dodir ruke, na maženje, te je ovu vezu loše raskinuti ranije. Uostalom i po kalendaru vakcinacija, mače ne može ranije da napusti odgajivačnicu.
Sa 12-13 nedelja, Maine Con mače je teško već oko 2 kg, ali je zapamtite još uvek beba!
4.   Da li mače dobija pedigre? Čistokrvi Maine Coon, od ocenjenih roditelja, dobija pedigre i vi dobijate transfer na njegovo vlasništvo.
5.   Da li dobijate ugovor i zdravstvene garante? Naravno, kupoprodajni ugovor je zaštita obe strane, naravno i mačke pre svega i overava se u felinološkom društvu gde u arhivi ostaje kopija. Isto tako mače mora da dobije zdravstveni sertifikat koji garantuje dobro stanje, znači pregleda se srce, pluća, stomak, zagrižaj, oči....
Slobodno pitajte odgajivača ukoliko Vam neka tačka ugovora nije jasna. Na pitanje će Vam biti odgovoreno.
6.   Šta ako želite izložbeni primerak? Većina odgajivača će Vam rado pomoći u mentorskom programu. Postoje dve varijante, možete izlagati izložbenog kastrata, možete izlagati uzgojnoži zložbeni primerak, ali tada već vi postajete odgajivač!!!! Razmislite dobro, da li ste spremni za uzgoj, konsultujte se sa odgajivačem. Dobra komunikacija Vam može zaista mnogo pomoći.

Na kraju, pitanja koja će Vama postaviti odgajivač!

Odgovoran odgajivač će se truditi da nadje najbolji dom za svoje mače i veoma mu je važno da se ono uklopi u nov dom, da bude voljeno, da mu odgovoara Vaš način života.
Pre svega će Vas pitati da li imate dece, da li ih planirate, da li imate druge životinje, da li ste ranije imali mačku u Vašem domu, da li ste dozvoljavali, da li dozvoljavate ljubimcu da slobodno izlazi napolje, da li imate pouzdanog veterinara.
Nemojte da se iznenadite ako su pitanja lična, mačići su veoma važni odgajivaču, on ih je omacio, odhranio i emotivno je vezan za njih. On ih je negovao, milovao, socijalizovao tri meseca.
On je izabrao roditelje mačeta da budu sastavni deo porodice i uvrstio ih u uzgojni program.
Izbegavajte odgajivača koji ništa ne pita, znači da nije emotivno vezan za svoj uzgoj, za mačiće, neminovan zaključak je da mu je jedino važno da uzme novac.






24.05.2009.

Rasna mačka (ni)je kućni ljubimac



Budući vlasnici često dvoje kakvu mačku kupiti, kako je odabrati i u čem je razlika između rasnih, mješanaca i domaćih mačaka. Prvo valja razjasniti pojam "rasna mačka". Pod tim se podrazumijeva samo životinja s rodovnicom, odnosno dokumentom koji govori o njezinu podrijetlu, precima, uzgajivaču. Sve ostale mace koje se nude kao rasne, a nemaju te dokumente zapravo nisu rasne.

Oglasnici su puni oglasa gdje se svaka maca duže dlake naziva perzijskom, a svaka kratkodlaka s oznakama (colourpoint) sijamskom.

Svaka je mačka lijepa i draga, no to nisu rasni primjerci i kao takvi ne mogu osigurati budućim vlasnicima odlike koje inače pružaju mace s rodovnicama.

 Ima i mnogo rizika pri nabavljanju takvih životinja. Prvi je da ne znamo tko su i kakvi su roditelji, njihovo zdravstveno stanje, moguće genetske bolesti i nasljedne anomalije, jesu li parene u srodstvu (neplanski), što mogu donijeti znatno smanjen životni vigor, smanjene otpornosti mace odnosno njene izrazite osjetljivosti na određene bolesti.


Često može nastati i vrlo teška genetska anomalija, bolesti zbog kojih mace u određenom životnom razdoblju pate i ugibaju. Te životinje od uzgajivača odlaze s rodovnicom i s knjižicom cijepljenja, očišćene od unutarnjih parazita, tri mjeseca pošto mačić prestane sisati, kad nauči samostalno jesti te kad uz mamu i uzgajivača nauči osnove higijene i socijalizacije. Da bi maca dobila rodovnicu, ne samo što mora pot
jecati od roditelja koji je imaju nego i ti roditelji moraju zadovoljiti određene kriterije da bi dobili uzgojne dozvole. To se uz eksterijernu ocjenu (izgled i odgovaranje pasminskim karakteristikama) odnosi i na određene zdravstvene testove kojima se uklanjaju neke genetske, nasljedno prenosive bolesti.



Tako, u kontroliranim uvjetima, uzgajivači nastoje uzgojiti što ljepše primjerke, ali i što bolje zdravstvene kondicije s minimalnim problemima koje svaki uzgoj sa sobom nosi. Mačka s rodovnicom nije nužno izložbena maca i zapravo većina ih odlazi u domove u kojima su isključivo ljubimci. Takve se mace najčešće prodaju po malo povoljnijim cijenama nego one koje će imati i uzgojno-izložbenu "karijeru". Ugovorom o preuzimanju, kupnji mace budući se vlasnik uz napomenu hoće li maca biti samo ljubimac, uzgojna ili izložbena, obvezuje i na brigu o njoj. Kad je riječ o ljubimcu, neki uzgajivači predaju macu već kastriranu odnosno steriliziranu ili na to obvezuju buduće vlasnike.

To je sve zbog što mirnijeg i kvalitetnijeg budućeg života ljubimaca u njihovu domu i izbjegavanja problema koji su izazvani mačjim spolnim životom. Na taj način i sebe i mace rješavaju neugodnih situacija.

24.05.2009.

Mače u novom domu

Ono sto je potrebno da pripremite za dolazak svog maceta su sledece stvari:
-Hrana za macice
-Posip
-Cinijice za hranu i vodu
-Nosu
-Lezaljku
-Igracke
-Grebalicu/penjalicu

Mace ce u prvim trenucima u novom domu biti zbunjeno i uplaseno. Istrazujte zajedno prostor i pokazite mu sva mesta koja ce on vremenom osvajati. Obavezno mu pokazite posudu sa peskom i cinijice sa vodom i hranom. Trudite se da budete stalno sa njim, bar u tim prvim satima, kako bi mu lakse palo odvajanje od mame i njegove porodice. Trudite se da provedete sto vise vremena u igri sa njim, jer tako ce se brzo navici na Vas i svoj novi dom.

08.05.2009.

Stvari koje morate znati ako želite Sibirskog Haskija

Pobegulja
Haski nije pas koga drži mesto, tako da ih prati glas da vole da pobegnu, pa ih zbog toga uvek treba držati na povodcu uvek kada nisu u obezbeđenom prostoru. Retko se zaustavljaju kada su slobodni i to nekada može dovesti do toga da ih udare kola i da ih zauvek izgubite.



Kopanje
Sibirski Haski voli da kopa i da stalno nešto žvace, tako da se ne razlikuju od štenaca ostale rase. Ove njihove osobine će se videti u vašem dvorištu, na kauču, cipelama i ne samo tu, već na svim mestima do kojih imaju prilaz

 

Velika pažnja
Haski mora da ima ograđeno dvorište, pošto vole da istražuju sve što vide, čuju ili namirišu.Veoma su aktivna životinja, a iako su se pokazali kao dobri u stanovima, moraju imati bar neko dvorište, makar srednje veličine, za igru. Veoma vole društvo tako da iako nisu za stan, mogu ga lepo podneti ako im se posvećuje velika pažnja.

Bez drugih životinja
Sibirski Haski obožava decu, ali nisu obožavaoci “malih” životinja (morskog praseta, mačke, zeca, ptice..). Imaju lovački instinkt, pa i pored toga što nemaju nameru da ubiju neku životinju, ščepaće je i tako joj napraviti ozbiljne povrede. Zapamtite da osnovno ponašanje kada imate kuče u kući mora da se ispoštuje i sa Haskijem. Ne bi ga trebalo ostavljati sa bebom (ili baš malim detetom) samog i to nema nikakve veze sa vrstom pasa. Haskiji mogu da žive sa mačkom ako su kao štenci odrasli uz nju, ali ni tad ih nije mudro ostavljati same i ne bi im nikad trebalo verovati kada su mačke u pitanju.

Nije čuvar
Haski nikako nije pas za čuvanje, posebno zato što ne laje. Oni će uvek radosno dočekati novog prijatelja/uljeza i mahajući repom ga odvesti do plena. Oni će “pričati” sa vama, ali nikako neće lajati na drugu osobu ili na decu koja se igraju u vašem dvorištu.

Zavijanje
Ako ste imali Haskija u komšiliku onda znate kako ponekad može da počne da zavija... Kad je sam, pa bilo to i u sred noći, njegovo zajivanje može vas dovesti u konflikt sa celim komšilukom. To je jednostavno tako, i nema pravila kako sprečiti zavijanje.. Pa ako razmišljate o štenetu, spremite se i na ovo.

Pored svega što smo nabrojali, Haski je jedan neodoljiv pas i retko ko može ostati ravnodušan pored njegove lepote, umiljatosti i inteligencije. Zato vam i preporučujemo ovu rasu, ali budite spremni i na navedene mane.
08.05.2009.

Tabby

Tabby je mačka sa dezenom.
Karakteristično za tabby mačku, koju zovemo ošaranom je da joj je telo prošarano dezenom i da ima tzv. masku ko očiju eyelinier.
Pošto je Solid non agouti, Tabby nosi agouti gen koji mu daje šaru.
Mnogi ljudi misle da sve tabby mačke imaju belinu, to je optička varka jer maska na licu ima neznatnu količinu belila, naročito na bradi.
Nekoliko primera tabby dezena kod Maine Coon mačke

Mackerel Tabby-Tigrasta šara ( 23)

Najčešća i njadominantnija šara je mackerel-tigrasta.
Prepoznaje se po vertikalnim prugama koje se paralelno pružaju duž tela.


Classic ili Blotched tabby – Mramorasta ili klasična šara ( 22)
Šare su šire nego tigraste i čine okrugli, mramorasti uzorak na telu. Često kod pravilne klasične šare javljaju se i pruge duž ledja. Ova šara je najpopularnija kod Maine Coon-a



Spotted Tabby – Tačkasta šara ( 24)
Umesto linija koje čine uzorak, javljaju se male, individualne tačke na telu. Ovaj uzorak je kod Maine Coon mačke skoro potpuno iskorenjen, zamenio ga je klasik.
Ticked Tabby ( 25)
Umesto šare na telu, svaka dlaka je pojedinačno označena, kao da je zabodena, a na krajevima je obavijena bojom. Kod ove šare mogu se javiti pruge na šapama i licu.
Aqua- Cat's Jabato, Vlasništvo odgajivačnice AQUA -CAT's


08.05.2009.

Konjuktivitis

Konjuktivitis

Konjuktivitis je očna bolest. Kada je mačka ili mačić imaju pojave se krmeljci na očima, a ne rijetko se čak i potpuno zatvore. Neki govore da se treba zagrijati voda sve dok ne bude mlaka i vatom polagano čistiti oči. Kažu da kamilica nije dobra jer pogoduje razvoju mikroorganizama koji mogu još pogoršati stanje. Moje iskustvo je ovako: ja sam uvijek čistila macama oči (naravno kada su imale konjuktivitis) kamilicom i ništa se nije desilo osim što su bile bolje. Kada sam im oči čistila mlakom vodom, nije bilo promjene. Vi zaključite što ćete, a ako se ne možete odlučiti pitajte veterinara za savjet.

 

08.05.2009.

Osnovni sastojci hrane

Osnovni sastojci hrane

Mački je za normalan rast i razvoj, te održavanje zdravlja potrebna hrana koja se sastoji od: bjelančevina, ugljikohidrata, masti, vitamina, minerala, i naravno vode. Bjelančevine su osnovni sastojci građe tijela. Od njih je sazidan čitav organizam. Ugljikohidrati i masti izvor su, u prvom redu, energije potrebne za rad organizma, a sve pretvorbe hrane u materiju od koje je organizam sazidan, ili u energiju koju organizam troši za samoodržanje ili bilo kakav rad, zbivaju se djelovanjem enzima uz katalizatorsku pomoć određenih vitamina i minerala. 

Meso je osnovni izvor bjelančevina, ali ima ih mnogo i u jajima, mlijeku i mliječnim prerađevinama, a ponešto ima i u hrani biljnog podrijetla. Nije svejedno koji dio mesa mačka jede. Neki dijelovi su bogatiji esencijalnim aminokiselinama, dok su neki oskudniji. Mačka koja si sama traži hranu, svojim instinktom izabire dijelove mesa koji su bogatiji trenutno joj potrebnim aminokiselinama. Probavni organi mačke ne mogu dobiti iz svake hrane sve bjelančevine. Slijedeća tablica pokazuje približnu iskoristivost bjelančevina iz različitih izvora hrane životinjskog podrijetla: 

Meso (konjsko, govedsko, pileće, svinjsko)

Više od 95 %

Svježe ponutrice (predželuci, plića, jetra)

90 do 95 %

Hrskavica

94 %

Riblje brašno

83 do 89 %

Mlijeko i mliječni proizvodi

Oko 95%

Jaje

50 do 70%

 Mlade mačke u vrijeme rasta i razvoja traže više bjelančevina od odraslih koje su završile svoj razvoj. Starim mačkama treba više hrane, a to znači i bjelančevina, da bi organizam dobio onoliko koliko mu zapravo treba. Povećanu količinu bjelančevina trebaju i gravidne mačke, a jednako tako i kod dojenja. Povećana je potreba i tijekom bolesti, a posebno u dobu kada se mačka oporavlja jer tada organizam nadoknađuje izgubljenu tjelesnu masu i energiju. 

Ugljikohidrati su glavni nositelji aktivne energije potrebne da organizam obavlja neki rad. Od ugljikohidrata su sazidane biljke pa je hrana biljnog podrijetla prvenstveno ugljikohidratna. Životinjske ugljikohidrate nazivamo jednim imenom glikogen. Glikogenom je najbogatije konjsko meso, a gledano po vrstama mesa, najbogatija su jetra, srčani mišić pa tek onda čisto meso.  

Pod skupinom masti podrazumijevamo različite masne tvari koje čine 10% kemijskog sastava normalnog životinjskog tijela. Masti se nalaze u organizmu u dva oblika: kao pričuvna mast koja predstavlja energetsku zalihu  i kao tkivna mast koja služi kao građevni element. Pričuvnu mast organizam dobiva na dva načina. Jedan je pretvaranje viška glikogena u masne tvari. Drugi je način direktna opskrba masnoćama iz hrane. Zimi, kad organizam treba veliku količinu energije za održavanje vlastite topline potrebno je u hrani dodati više masnoća. Mast je također i otapalo u kojem se nalaze otopljeni neki vitamini koje organizam mora dobiti hranom i bez kojih nema zdravlja, pa ni života. To su vitamini A, D, E i K.

08.05.2009.

Pranje mačke

Njega krzna svodi se na svakodnevne i povremene radnje. U svakodnevne spada četkanje i pročešljavanje krzna nježnim četkama i češljevima kako bi se iz krzna uklonile mrtve dlake, pogotovo one vunaste iz dubine krzna, te prašina. U povremene radnje spada kupanje mačke, odnosno pranje njezina krzna.

Ako mačku od malih nogu priviknemo na vodu vrlo će je zavoljeti i rado će se kupati. Temperatura vode treba biti oko 30°C, ne toplija, ali niti mnogo hladnija. Kupanje ne smije suviše dugo trajati, a za pranje se smiju koristiti samo posebni pripravljeni šamponi za mačje krzno.

Odmah nakon kupanja treba višak vode upiti ručnikom, a zatim polako sušiti fenom. Pritom treba paziti da mlaz zraka nikada nije suviše vruć i iz pretjerane blizine jer će tada mačja koža jako reagirati. Tijekom primjene fena dlaku treba raščešljavati nježnom četkom ili češljem.

Mačke dobro podnose promjene na koži koje nastaju primjenom sredstava za pranje, odnosno primjenom toplog zraka pri sušenju. Ali ovaj način pomoći u higijeni se može preporučiti samo dugodlakim mačkama i to u neophodnim situacijama. Svakodnevno pročešljavanje krzna nježnim četkama smanjuje potrebu pranja. Treba naglasiti da te četke trebaju biti zaista nježne i građene od prave dlake, ne od sintetike.

U kratkodlakih mačaka je kupanje potpuno nepotrebno i više će štetiti nego koristiti. Ako se vaša mačka zaprljala pustite je da se sama očisti. Ako se ne čisti već par dana i ako postaje sve prljavija potražite veterinara jer je mačka bolesna!

Suho pranje

Niti sve dugodlake mačke ne vole kupanje. Njih se tada može očistiti tzv. „suhim“ pranjem primjenom prašaka za suho pranje. No treba paziti da u taj prah ne budu umiješani kakvi miomirisi jer će se tada mačka lizati sve dok ne očisti taj miris sa svoje dlake, što ponekad dovodi i do toga da skine dlaku s kože.

08.05.2009.

Zlatni hrčak u različitim bojama

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/3/31/100_983.jpgHrčak je jedna od najomiljenijih kaveznih životinja sisavaca. U Siriji su uhvaćeni prvi primjerci, a pošto su bili zlatne boje nazvan je zlatnim ili sirijskim hrčkom, Mesocricetus auratus. Danas se zna da postoje mnoge boje krzna. Tijelo mu je zdepasto, s kratkim nogama i malim repom. Koža između obraza i vrata sa svake strane lica može se proširiti u obliku vrećice. To mu omogućuje da prikupljenu hranu skuplja u te vrećice i tako je "transportira" do nastambe.

Životni je vijek hrčka 2-3 godine. Temperatura tijela mu je 37,4 Celzijeva stupnja, a broj otkucaja srca 275-425 u minuti.

Hrčak je izuzetno aktivan, osobito noću. Buku gotovo uopće ne stvara, osim kad se bori. Ako je u opasnosti, glasa se cviležom. Neki hrčci imaju crvene oči, a drugi tamne. Ima ih dugodlakih, koji su osobito popularni kao kućni ljubimci, a poznati su kao "Teddy Bear" hrčak.

Hrčke je preporučljivo držati na žičanu podu, izuzev ženki s mladima, kojima više odgovara tvrda podloga s piljevinom. Kavez mora biti dobro zatvoren, jer su hrčci umjetnici u bježanju (mogu naći put kroz najmanju rupu). Ako vam slučajno pobjegnu, prvo ih potražite u kanti za smeće ili iza radijatora, jer su to mjesta na kojima najčešće rade gnijezda. Tamo se zavuku danju i miruju, a aktivnost započinju noću. Kad odrastu, bolje ih je držati odvojene.

Plastični, metalni ili stakleni kavezi najbolje se čiste i dobri su za održavanje higijene. Hrčak je savjesna, izbirljiva i gadljiva životinja. Pomno bira dio u kavezu u kojem će odlagat hranu, obavljati veliku i malu nuždu te se gnijezditi. Na dno kaveza možete mu staviti piljevinu ili papirnate rupčiće od kojih sam pravi gnijezdo. Danju su vrlo pospani jer se noću umore. Probudite li ih naglo, mogu vas ugristi ili se izvrnu na leđa i pokažu zube cvileći. Vrlo se brzo naviknu na vas te poslije i te kako vole da ih češkate. Iz kaveza se uzimaju za kožu iza vrata poput mačke.

Najpogodnija je hranidba gotovom hranom. Hrčke nipošto ne smijete hraniti zečjim paletama jer nemaju dovoljno kvalitetnih bjelančevina, vrlo važnih u prehrani hrčka. Jabuka i salata preporučuju se u prehrani skotnih ženki radi sprečavanja kanibalizma jer će pojesti i svoju mladunčad. U novije se vrijeme smatra da sirovo kravlje mlijeko u prehrani poboljšava rast i razvitak.

Graviditet im traje 16 dana. Mladih u leglu obično ima 5-10, a gdjekad čak - 17! Teže oko 2 grama i imaju vrlo oštre sjekutiće. Od sise se odbijaju u dobi od tri tjedna. Moraju biti u tihu i mirnu okruženju.

Od bolesti svakako treba spomenuti "bolest mokrog repa"; oboljeli su hrčci letargični, nemaju apetita, a često imaju proljev. Glavni je klinički znak mokar stražnji kraj životinje, osobito oko anusa i repa. Smrt nastupa odmah nakon pojave prvih kliničkih znakova ili u tijeku samo nekoliko dana, pošto se pojave i teža oštećenja kože i dubljeg tkiva oko anusa. Terapija je zasad vezana uz primjenu precizno određenih doza nekih antibiotika. Hrčci mogu oboljeti i od šuge, crijevnih parazita, nekih tumora... Osobita se opasnost krije u liječenju koje provodi samostalno vlasnik jer i vrlo male doze nekih lijekova u hrčka mogu uzrokovati otrovanje i smrt.
http://www.tportal.hr/2008/03/28/0142007.19.jpg

02.05.2009.

RANA KASTRACIJA I STERILIZACIJA KOD MACAKA

Pod ranom kastracijom/streilizacijom podrazumevamo obavljanje pomenutog postupka pre nego sto mačka postane polno zrela, najčesće ovaj termin obuhvata starost ispod 6 meseci starosti.
Mnoge buduce vlasnike plaši izraz kastracija, ponekad to zaista zvuci sablasno, ali verovali ili ne to je postupak koji je rutinski, a ima samo pozitivne efekte!!!!
Mnogo strahova i predrasuda je vezano za ovu temu.

Da bi se sprecile, najnovije studije i iskustva odgajivaca su se ‘’poklopile’’i dosle do istog zakljucka, o neohodnosti ovog postupka, bilo da je mačka domaća ili rasna.
 Verovali ili ne ovaj postupak se sprovodi već jedan vek i populacija mačaka  se prati na duge staze.

Zašto je kastracija/sterilizacija potrebna?

Pre svega ako govorimo o domaćim mackama, dolazi do masovne produkcije mačića, koji nažalost u vecini slucajeva postaju lutalice i dalje se razmnožavaju.
Stvaranje svesti o dobrobiti zivotinje je neophodno!
Zivotinja ima svoj polni nagon, koji prirodno, instinktivno zadovoljava, ali zato je čovek tu da kontrolise populaciju i zaštiti mačku.
Naučno je dokazano da su sterilisane ženke  mnogo manje sklone oboljenju tumora i infekcije materice.
Kod kastriranih mužjaka je redukovana opasnost od timora testisa, uvećanja prostate i infekcija povezanih sa navedenim oboljenjima.
Oni su takodje manje agresivni i mnogo privrženiji sa stanovišta vlasnika kastriranih ljubimaca, takodje nema markiranja, koje je karakteristično za većinu potentnih mužjaka.

Zablude u vezi rane kastracije/sterilizacije:

Mnogi su kritikovali kastraciju/sterilizaciju kao postupak koji dovodi do različitih negativnih posledica po mačku.
Zablude:
•   Nepravilan fizički i psihički razvoj
•   Bolesti urinarnog trakta
•   Posebna ishrana, posebna dijeta
•   Loš uticaj na narav

Kliničke studije su dokazale suprotno i pokusale na adevkvatan način da odogovore na ova pitanja:
Studije su bazirane na eksperimentima, na poredjenju kastriranih i nekastriranih macaka iste starosne dobi.

Zaključak i zapažanja
•   Mužjaci rastu brže od nekastriranih, ženke takodje, ali kod muzjaka je razlika veća i očiglednija
•   Psihofizicki razvoj nije zaustavljen, on je unapredjen, s tim što je mačka generalno opuštenija pošto, libido nestaje
•   Nema oštecenja urinarnog trakta
•   Konzumiranje hrane je normalno ( osim kod starijih kastrata, narocito krupnih rasa koje su inace posle 5. godine sklone gojenju)
•   Longitudinalnim praćenjem dokazano je da kastrati žive duže

Mnoge federacije, tako i FIFe dozvoljava kastratima da se takmiče na izložbama u razredima kastrata, koji su poredjani po starosti i ‘’polu’’.
Odgoj rasnih macaka zahteva odgovornost i etiku. Odgajivač koji se odluči na ranu kastraciju i sterilizaciju, omogucuje vlasniku da od samog pocetka uživa u svom ljubimcu bez straha da će za nekoliko meseci da se javi polni nagon, markiranje, kod ženki teranje, infekcije i sl.
Iz mog ličnog iskustva, zalažem se za ranu kastraciju jer mačici mnogo brze dolaze sebi od anestezije, oporavljaju se za nekih sat vremena. Ovaj zahvat starije macke teze podnose.
Muški mačići neverovatnom brzinom ustaju posle zahvata, nastavljajuci sa nedovršenim aktivnostima i naravno odmah počinju da jedu.
Ženske mačiće ne bi trebalo sterilisati ako imaju ispod 2 kg.
Oni takodje vrlo brzo dolaze sebi, ali bi trebalo nekoliko dana skloniti visoke predmete i grebalice da ne bi zbog preterane aktivnosti mačeta doslo do bruha ( hernia).
Veoma je važno da kastraciju/sterilizaciju obavi iskusan veterinar, zato uvek pitajte odgajivača za preporuku ili najbolje prepustite to njegovom veterinaru da to obavi.
Bilo da je to ljubimac, ili ljubimac za izložbu, bicete iznenadjeni pozitivnim efektima ove procedure, dobicete opuštenu i srećnu mačku, kakva će ostati celog života!

01.05.2009.

Istorijat nastanka i razvoja Devon Rex rase

Kao i kod Cornish Rex rase, nastanak Devon Rex rase je poceo sa samo jednim jedinim macetom.

To je bilo 1960. godine kada je gospodja Beryl Cox, koja je zivela u mestu Buckfastleigh u engleskoj pokrajini Devonshire, pronasla na kraju svog vrta iza kuce leglo svoje domace macke sa cetiri maceta i u njemu jedno mace koje je bilo vec na prvi pogled jako, jako neobicno... Mace je imalo kratku, veoma kovrdzavu dlaku crne boje, velike usi, krupne oci. Dala mu je ime Kirlee.

To mace joj je jako brzo priraslo za srce jer je i po ponasanju bilo neobicno, mnogo zivahnije od ostalih macica i jako prvrzeno gospodji Cox. Zbog toga je resila da ga zadrzi u svojoj kuci, kao svog kucnog ljubimca.




Kirlee, prvi Devon Rex na svetu

Deset godina ranije je otkriven prvi Cornish Rex, Kallibunker, ali gospodja Cox nije znala nista o tome sve dok povodom desetogodisnjice nije videla clanak u "The Dayli Mirror"-u sa slikom Cornish Rex-a koji namiguje. Odmah je kontaktirala engleskog odgajivaca Brian Sterling-Webb-a koji je radio na uzgoju Cornish Rex rase i javila da postoji jos jedan kovrdzavi macak nezavisnih krvnih linija. Svi su bili jako uzbudjeni jer je za ubrzani uzgoj nedostajao primerak nezavisnih krvnih linija. Niko nije mogao ni da pretpostavi ono do cega je doslo posle ukrstanja Kirlee-a sa Cornish Rex zenkama: svi macici u leglima su bili sa potpuno ravnom dlakom!

Razlog je bio u tome da rex recesivni gen Cornish-a i rex recesivni gen Devon-a nisu isti. Zbog toga je rex gen Cornish-a nazvan "Gen 1" a rex gen Devona "Gen 2". Tada je i odluceno da se nikada vise nece ukrstati Cornish Rex i Devon Rex macke. Tada je i macku gospodje Cox data pripadnost Devon Rex rase, po pokrajini Devonshire gde je Kirlee rodjen.

To nije obeshrabrilo gospodju Cox i gospodju P. Hughes koja je radila na razvoju Cornish Rex rase, uradile su povratno parenje jedne od zenkica iz tih kombinacija (zvala se Broughton Golden Rain) i dobijeno je leglo sa tri maceta: dva sa ravnom dlakom i jedne zenkice plave kornjacevine sa kovrdzavom dlakom. Dobijen je prvi Devon Rex potomak! To predstavlja pocetak razvoja Devon Rex rase.

Kasnije su potomci opet vracani u parenjima na Kirlee-ja kako bi se sto vise potencirao Rex 2 gen, jer je definitivno u prvim parenjima utvrdjeno da su gen 1 i gen 2 inkompatibilni. Ove dve rase su jasno razgranicene prirodnim putem.

Kirlee je kastriran 1964. godine i ziveo je od tada u domu gospodina Brian Sterling-Webb-a kao voljeni kucni ljubimac. Izlagan je na izlozbama kao prvi Devon Rex sve do 1970. kada je jednom prilikom pobegao iz kuce i stradao u saobracajnoj nesreci...

1967. Governing Council of the Cat Fancy (GCCF) Velike Britanije je dokumentovao razlike izmedju Cornish i Devon Rex rasa i propisao standarde za svaku od njih i od tada su zvanicno obe ustanovljene. Te godine Devon Rex gospodje Gentry's, Amharic Kurly Katie, dobija i prvu titulu sampiona za Devon Rex-a bilo koje asocijacije. U kasnim 60-tim britanski odgajivaci Devon Rex-a pocinju da putuju na izlozbe macaka po evropi i Devon Rex rasa pocinje da se siri evropskim kontinentom a skoro istovremeno stizu i na tlo Novog Zelanda i Australije.

Preko Atlantika prvi Devon Rex stize u Kanadu 1967., Annelida Smokey Pearl, koja je poslata gospodjici Mary Carroll. Ona se ipak nije bavila uzgojem, a prvi uzgojni program Devona u Americi pocinje 1968., od strane gospodje Marion White i njene cerke Anite sa dve jako lepe macke: Annelida Aubretia i Wigmel Black Witch. Bilo je potrebno 12 godina, od 1968. do 1980. da se razvije jezgro Devon Rex uzgoja u Severnoj Americi.




To su bili poceci razvoja Devon Rex rase, a jako je interesantno da se standard ove rase prakticno od svog nastanka do danas nije mnogo promenio. Kako po izgledu, tako i po neponovljivom karakteru. Njihov karakter cesto nazivaju kombinacijom macke, psa, majmuna i Denisa Napast. Ili krace "majmunom u telu macke".
01.05.2009.

Egzotična mačka ili kratkodlaki persijaner....



Exote su novija rasa u odnosu na svog pretka persijanera. Nastale su u sezdesetim godinama proslog veka ukrstanjem persijske i americke kratkodlake macke sa namerom da se poboljsa tip americke kratkodlake macke. Iz parenja persijanera i americke kratkodlake macke dobijena je macka sa okruglom glavom i svilenkastim krznom. Te macke su jednostavno bile prelepe. Nakon toga se pocelo intezivno raditi na uzgoju sadasnje “exotic shorthair” macke. U tim prvim eksperimentalnim parenjima koristile su se i burmanske macke, ali nisu se pokazali dobrom kombinacijom za ukrstanje.


Prvi standard “kratkodlake persijske macke” postavljen je 1968. Godine, kada je ta rasa priznata u CFA kao “exotic shorthair”. U Evropu su prvu exota macku uvezli Norberta i Elke Deutchman, 1979. godine. Tokom 1983. i 1984., te macke su se sudile u kategoriji kratkodlakih macaka.

Exotic shorthair je priznata u FIFe od 1991. godine i od tada se sudi u I kategoriji.


Standard za persijsku i egzotu je potpuno isti. Ove macke se mogu medjusobno ukrstati, ali treba znati da se u leglu dve exote mogu roditi i persijaneri, sto je nemoguce u suprotnoj kombinaciji, odnosno od dva persijanera se nikako ne mogu dobiti exote.


Sto se odrzavanja dlake tice, one takodje zahtevaju svakodnevno cesljanje i redovno kupanje, kako bi dlaka ostala svilenkasta i sjajna. I za njih vazi svakodnevno brisanje ociju.

30.04.2009.

Mačke su dobre za zdravlje

Mačke smanjuju ili ublažavaju čovjekov stres. Istraživanjem je otkriveno da kad čovjek počne maziti mačku da se njegovo tijelo smiruje. Smanjuje se napetost i tijelo se opušta. Jedno istraživanje, obavljeno u SAD-u, pokazalo je da ljudima koje stres vodi u infarkt posjedovanje mačke i druženje s njom mogu doslovno spasiti život, jer smanjuje krvni tlak i smiruje srce koje previše radi.

Djeca koja od malih nogu žive s ljubimcem nauče se pravilno odnositi prema životinjama i uče se odgovornosti, i to naravno ako roditelji pravilno postupaju sa životinjom. Neka istraživanja su pokazala da su djeca, odrasla s ljubimcem, odgovorniji ljudi i bolji roditelji. 

Mačke također čine čovjekov život ljepšim, sretnijim i ispunjenijim pa ljudi koji su jednom imali mačku gotovo ju uvijek ponovno nabave.

30.04.2009.

Dva mačja života

Zasigurno nikada niste niti pomislili da upravo vaša maca živi dva života. S jednim ste Vi, kao vlasnik mačke, vrlo dobro upoznati, no ovaj drugi je vama nedostupan i krajnje tajanstven. Mnogo godina znanstvenici su pokušali otkriti nešto o tom drugom mačjem životu i tek su nedavno neki od njih došli do nekakvih zaključaka.

   Svima je poznato da čovjek spava 8 sati dnevno i da mačka  spava mnogo više. Točnije, mačka spava dvostruko duže od čovjeka, tj. čak 16 sati dnevno. To bi značilo da je desetogodišnja mačka bila budna tek 3 godine u svom životu. Takav tijek spavanja imaju samo mačke od svih sisavaca.

   Mačke su toliko brze u pronalaženju hrane da im ostane većina dana samo za drijemanje i izležavanje. Mačka je također jedina životinja koja je sposobna vrlo brzo zaspati. Čim pojede hranu, mačka si pronalazi savršeno mjesto gdje oblizujući se legne i zadrijema. Poslije obaveznog obreda uređivanja, na najudobnijem mjestu u stanu/kući/dvorištu ili bilo gdje drugdje, mačke zauzimaju položaj sa šapama ispred tijela ili prekriženih ispod glave i tonu u san. Svi se mišići tada opuštaju osim ušiju koje se pokreću i na najmanji šum. Prvi san, koji je prethodnica dubokome snu, traje dvadesetak minuta. Do tada tijelo mačke bude već potpuno opušteno i započinje onaj drugi život.  I dok tijelo mačaka duboko spava, mozak se budi i kreće u sasvim realistične, prave i konkretne snove. Mačka u najdubljem snu se miče, zjenice se ubrzano pomiču (ispod kapaka), brkovi trepere, šape se nekontrolirano trzaju, te često ispušta razne zvukove. Tada možete biti sigurni da vaša mačka živi svoj drugi život u nekom međusvijetu. Nakon tog sna mačka prelazi u san bez snova, no kako spava veoma dugo, ta dva razdoblja spavanja se često izmjenjuju. Mali mačići do mjesec dana starosti spavaju samo dubokim snom, dok bi kasnije prešao u obrazac spavanja odrasle mačke.

Veterinari iz eksperimentalnog centra u Lyonu zaključili su kako se mačji san ne može kategorizirati kao odmor. Mačke u snovima najčešće sudjeluju u jurnjavama s drugim mačkama, lovu ili napetom čučanju u zasjedi. Zanimljiva je pretpostavka da mlade mačke uče i kombiniraju ono što će primijeniti u životu, kao na primjer da love miša kojeg do tada nisu niti vidjele.

Sve to dokazuje kako je mačka zaista posebna životinja puna tajni koje ljudi još nisu otkrili i možda nikada neće.

http://www.ciazintas.com/Macke3a.jpg

26.04.2009.

DALMATINER

http://i202.photobucket.com/albums/aa200/otokvis/pan/267.20074.jpg

Veličina: 45 - 60 cm
Težina: 22 - 25 kg
Dalmatiner ima još i naziv dalmatiski pas.Dalmatiner je dosta poznat pas po svijetu, a to nam dokazuje crtić ili film 101 dalmatiner.Dalmatinerima pjege su crne ili smeđe boje.Kod dalmatinera s crnim pjegama su crne ili plave, a dalmatinerima sa smeđim pjegama su žučkaste ili svjetlosmeđe.Štenci dalmatinera se rađa potpuno bijela, a kasnije dobe cne ili smeđe pjege.Dalmatiner je vrlo inteligentan pas i vrlo je prilagodljiv.Može biti ovčarski pas, pas stražar, cirkuski pas i društveni pas za društvo.
http://obrazky.4ever.sk/data/obrazky/zvieratka/psiky/%5Bobrazky.4ever.sk%5D%20dalmatinci,%20pes%201276844.jpg

26.04.2009.

Zašto mačka želi biti čista?

http://www.hrvatske-novine.com/slike/zivotinje/Macka.jpg

Niti jedna druga životinja ne posjeduje taj dar toliko izražen. Razlog tomu je vrlo jednostavan. Kao što već sigurno znate, mačka je noćna životinja koja lovi noću a danju se odmara i priprema za slijedeći lov. Njezin način lova razlikuje se od načina drugih grabežljivaca. Mačka nije građena za dugotrajno trčanje, ali zato joj njena tjelesna građa omogućuje brzi skok i trk, brži nego kod bilo koje druge životinjske vrste. Ali da bi izvršila svoj plan, mačka se mora približiti žrtvi tiho, poput sjene. Ne samo tiho, ne samo u okrilju noći nego i bez vlastita mirisa koji bi žrtvi mogao dati na znanje da se lovac približava. To je osnovni razlog tako visoka stupnja higijene u mačaka. Mački je prirođena potreba da s krzna skine svaki trag mirisa kako bi žrtvi bila nevidljiva, nečujna i bezmirisna.

26.04.2009.

Osjetila mačke

  http://deco-01.slide.com/r/1/69/dl/Kd0rgCaQ7D9vD1Nvr4WqkcY73hCzybSL/watermarkDanas nitko ne može ni sanjati da su mačke jedna od najsavršenijih vrsta na planetu. Njihovo tijelo ima ljudima nevjerojatne mogućnosti i ostalo je neotkriveno čak i do danas. Mačke čuju ono što mi ne čujemo, vide razne stvari koje mi ne vidimo i osjete svijet onako kako mi nikada nećemo moći. Ono što mi ne vidimo u mraku, mačke vide. Ono što je nama jedva osjetan miris, mačkama je vrlo jak. Ukoliko upoznate mačja osjetila malo bolje, možda ćete ih više razumjeti.

VID

   Svima je danas poznato da mačke vide u mraku, ali to nije potpuno točno ako se radi o mrklom mraku, tj. bez i najmanjeg osvjetljenja. No točno je da mačke mogu vidjeti u mraku gdje imaju jedva primjetno osvjetljenje i u lošim uvjetima. Po danu je mačka relativno kratkovidna i oslanja se na zvuk i miris. Kada gledaju svijet, mačke ne mogu potpuno izoštriti sliku i ne raspoznaju oštro detalje, a to je zbog velike leće koja skuplja što više svjetla. Reflektirajuće stanice, tapetum lucidum, smještene iza mrežnice su najspektakularnija modifikacija u oku mačke. Te stanice ponovno hvataju svjetlo koje je već prošlo kroz mrežnicu kako bi povećale sposobnost interpretacije podataka. Mačke imaju i bolji periferni vid, a isturene oči joj omogućavaju širi kut gledanja. Mačka dobro detektira pogled i vidi kretnje koje su prebrze za ljudsko oko, ali se teže fokusiraju na spore kretnje.

OKUS

   Mačke okus koriste kako bi odredile koja je hrana za njih jestiva. Okus ih primarno usmjerava na otkrivanje proteina i masti. Mačke nisu preosjetljive na slano, a okus slatkog najslabije otkrivaju. Jezik i dio ždrijela mačke prekriveni su ispupčenjem tkiva koje nazivamo papile.

OPIP

   Mačke imaju osjete dodira po cijelom tijelu. Najosjetljivije mjesto na mačjem tijelu su njuška i prednje šape jer su im to najpotrebniji dijelovi tijela pri lovu. Brkovi su najosjetljiviji. Ta specijalna dlaka osjeti i najmanje vibracije u zraku što je mačkama vrlo bitno. Osjetne dlačice iznad očiju i na obrazima mačje oči upozoravaju na opasnost. Osjetne dlake na obrazima upozoravaju također i na najmanju pukotinu kroz koju bi mačka mogla proći.

SLUH

Mačji sluh posebno je izbrušen da čuje visoke tonove koje upotrebljavaju glodavci. Uši su im relativno velike u odnosu na glavu i mogu se neovisno okretati u svim smjerovima, kako bi lakše uhvatile zvuk i njegovu lokaciju. Dok love plijen često naprave stanku da odrede položaj plijena. Kako su mačke po prirodi penjači, imaju sposobnost održavanja ravnoteže. Organ za ravnotežu zove se vestibularni aparat i nalazi se u unutarnjem uhu. U njemu se također bilježe i promjene smjera ili brzine.

NJUH

Mačke se često oslanjaju na osjet mirisa, a nos i usta su dinamičan mirisni duet. Mačke u nosu imaju mnogo više stanica koje su osjetljive na miris nego ljudi. Osjet mirisa koriste kako bi nanjušile plijen ili hranu, otkrile opasnost ili pročitale kemijske poruke ostavljene na urinu ili fecesu. Na početku usta imaju mehanizam koji im omogućava da naprave specijalnu analizu zraka.

24.04.2009.

SMJEŠTAJ I DRŽANJE HRČKA

http://i128.photobucket.com/albums/p181/NeeX_photos/zip/pu1Custom.jpg

Mladog hrčka možemo nabaviti u svako doba godine. Pri kupnji je važno paziti da je životinjica umiljata, živahna, sjajne i prilegle dlake te vedrih očiju. Kad se ne mislimo baviti uzgojem, najpametnije je kupiti već gotov kavez. Kaveza ima različitih izvedbi, ali su najčešći od metalnih šipki s plastičnim dnom. Ne smije biti manji od 35x25x20 cm. Povoljnije je kad su vratašca s gornje strane i kad se dobro zatvaraju, jer je hrčak vrlo spretan i rado pobjegne. Novonabavljenog hrčka treba ostaviti dva dana na miru da se u svom novom kavezu udomaći.

Važno je znati da se odrasli zlatni hrčci ne podnose. Zato je za svaku životinju potreban poseban kavez. Jedino ženka dok doji, boravi zajedno s mladima. Mladi hrčci, koliko god su društveni dok su posve mali, kasnije se razviju u tipične samce. Na dno kaveza stavimo piljevine, pijeska ili nešto slame, a kako hrčak preko dana voli spavati, u kavez mu stavimo i malu, najčešće plastičnu kućicu. Za tu nam kućicu može poslužiti i polovina kokosovog oraha pričvršćena na drvenu pločicu.



U kućicu, koja mu zamjenjuje gnijezdo u prirodi, hrčci često navuku i zalihe hrane, dok ženka tu redovito okoti mlade. Unutrašnjost te svoje "spavaće sobe" uredi hrčak sam. U kavez mu zato stavimo malo sijena ili drvenih strugotina. Hranu mu stavljamo u keramičke zdjelice, dok je vodu najbolje staviti u tlačne pojilice, koje se mogu nabaviti u specijaliziranim trgovinama. U većini kaveza koje kupimo postoji kotač ili bubanj na kojemu se hrčci do mile volje mogu istrčati. Naime, zlatni hrčci su životinje koje se mnogo kreću i treba im omogućiti da se svakodnevno dovoljno izmore.

Mnogi mali sisavci koje držimo u stanu smetaju nam zbog svog, često ne baš ugodnog, mirisa. Zlatni hrčci, ako ispunimo samo neke uvjete, uopće nemaju neugodan miris. Kavez se mora svakih 3 do 5 dana čistiti, stara se stelja zamijeniti novom i oprati hranilica i pojilica. U nuždi, s čišćenjem možemo sačekati i tjedan dana, ali tada više nije isključeno da se iz kaveza neće početi širiti neugodniji miris. Kavez se mora svakih 5 do 6 tjedana temeljito očistiti i dezinficirati. Nakon dezinfekcije potrebno ga je dobro isprati vodom.

24.04.2009.

ŠKOTSKI TERIJER


http://www.city.sapporo.jp/inuneko/main/images/westy.jpg

"Once a Scottie, always a Scottie" kažu Englezi. Onaj tko jednom pusti u svoj dom i srce škotskog terijera ostaje vjernim obožavateljem za cijeli život, pa i vlasnikom dva škota.

Utoliko je istinita pitalica: "Što je ljepše od jednog škota ?" a odgovor je: "Dva škota!" Nema sumnje da je katkad teško imati psa, odreći se lijepog puta u neke egzotične zemlje i sl., ali psi nam pružaju toliko veselja koje se sa malo čime može usporediti.

Ovo je drugi tekst koji pišem o toj rasi , vođena ovaj put ciljem da ljubav prema škotskim terijerima podijelim s vama, da vas približim ovim divnim stvorenjima s kojima uvelike dijelim svoje slobodno vrijeme i radosti. Ovo je priča o psima čija prošlost nije u potpunosti poznata. Međutim, izvjesno je da se radi o dugoj i uzbudljivoj prošlosti i tradiciji koja je dala pse koje se može smatrati antikvitetom moderne kinologije.

Krenimo kako počinju mnoge priče... Bio jednom pas opisan i po izgledu vrlo sličan današnjem škotskom terijeru. Od tada je prošlo 120 godina. Škotska, zemlja brda i pašnjaka, siromašna, gdje često nije bilo dovoljno hrane ni za stanovnike, sumnjičave prema strancima, radišnima i pomalo ekscentričnima.

Jednog kišnog dana kad se nebo spajalo sa zemljom po brdima je lutao čovjek u kiltu sa kabanicom dok mu se dah kondenzirao na hladnom proljetnom jutru.
Za njim su svaki sa jedne strane hodali mali psi, mišićavi, oštre dlake, jedan vepraste boje, a drugi potpuno crn.Svojim oštrim pogledom pratili su pokrete u šumi i sljedili odano gazdu.

Uši pažljivo napete, visoko podignute osluškivale su život prirode. Odjednom šušanj - sivi je zec započeo utrku svog života! Oba terijera sljedila su ga u živom trku , do rupe u zemlji u koju je zec uletio brzinom svjetlosti. Kujica je uspjela i ušla za njim, ispod zemlje se čula potmula buka borbe, jedan krik i...tišina. Kratko vrijeme iza toga natraške se krečući izašla je potpuno blatna kujica sa zecom u čeljustima, položila ulov pred svog gazdu. Čovjek je zahvalno uzeo pljen, a osmijeh kao žubor potoka je osvanuo na njegovom licu. Danas će njegova obitelj imati čime utažiti glad. Bez riječi je pogladio kujicu tapšanjem po glavi .Tiho se društvo vratilo polako kući.....

Prije 120 godina u Škotskoj nije postojao standard pasmine kakvu mi poznajemo danas. Uzgoj pasa nije poznavao ideale ljepote, a selekcija se temeljila isključivo na zapažanjima koliko je pas radno sposoban. Teški životni uvjeti stvorili su tip psa, koji nije bio za plemstvo već za jednostavne i skromne ljude. Njima je trebao mali, aktivan, snažan i samohran pas. Njemu nije trebalo puno njege, malo je jeo, a većinu svoje hrane je sam ulovio. Morao je moći obraniti dvorište i od lisice i od jazavca, znači morao je biti hrabar nesrazmjerno svojoj veličini, duge glave, jakih čeljusti i zuba.

Takvog "velikog" psa u malom "pakungu" poznajemo i mi danas. Usporedimo li njegove zube sa zubima vučjaka, jedva da ima razlike u veličini. Čvrsta, oštra dlaka sa poddlakom štitila ga je od svih vrsta nevremena i hladnoće.Velike snažne prednje šape predviđene su za kopanje pri ulasku u jame za jazavcem i sl. Naravno da su svi štakori , voluharice i sl. uljezi bili kratkim postupkom elimirani u njegovom okolišu. Mačka iz susjedovog dvorišta je smrtni neprijatelj, stvar je ugleda i časti svakog škota da budno prati tog neprijatelja da ne bi prešao dozvoljenu granicu.
Tog ponosnog , tvrdoglavog i prema strancima nadutog psa zvali su u domovini "kokot sa sjevera".

Škotski terijer bio je i jest snažan pas na kratkim nogama, hrabar, samozatajan i dovoljno samosvjestan da učini u pravom trenutku ono što on ocijeni da treba.
Zato nije neobično da je ta rasa opstala stoljećima takva kakvu danas poznajemo.

Moramo primjetiti da je u izgledu došlo do nekih izmjena, što je normalno, jer se danas ne koristi u iste svrhe kao nekoć. On je danas bitno teži i zaobljeniji, kraćih leđa, dulje dlake i moderno oblikovane "frizure" koja mu daje izgled otmjenog gospodina - gentlemana. Specifičan izgled otvorio mu je put i na modne piste, pratioc je elegantnih dama, ali ipak, po nekoj engleskoj podjeli pasa na muške i ženske pratioce, on spada u muške pse.

Svi ga pamte iz najljepšeg filma ikada nacrtanog o psima od Walt Disney-a "Dama i skitnica" u ulozi kapetana u mirovini sa kariranim kaputićem sa škotskim uzorkom.
Paul Rab crta karikature Raca, škotskog terijera kojeg u Americi zato često zovu Rac.

Svima nam je poznat viski Black&White sa crtežom na kojem su zajedno bijeli zapadno-škotski terijer i crni škotski terijer. Naše su bake imale držaće za knjige, figurice i broševe od Swarovskog sa motivima škota, a muževi kravate s istim motivom.


To je jedina rasa koja je bila u Bijeloj kući u Washingtonu čak 3 puta! Predsjednik Roosvelt se nije odvajao od svoje čuvene škotice Fala, a predsjednika Busha viđamo kako ulazi u avion noseći svog Barnija na rukama. Trenutačni prvi pas Amerike ("First Dog"), Barney, dobio je i pratilju, Miss Beazley. Sve informacije možete svaki dan s novim fotografijama vidjeti na web stranicama Bijele kuće (http://www.whitehouse.gov/barney/), a moguće je i pisati Barney-u na njegov e-mail.Tako je škotski terijer postao prvi pas koji ima svoj e-mail ! Na primjer, prošli Uskrs na tim web stranicama smo mogli vidjeti remek djelo slastičarskih vještina pripremljeno za obitelj Bush: čokoladno jaje veličine cca 1 m sa Barnijem kako slika na jajetu breton spanjela.

Postoji vrlo malo ljudi, koji su prvi puta u životu vidjeli škotskog terijera i rekli "To je pas za mene". Ljubav na prvi pogled u ovom slučaju je rijetka. Međutim, duži kontakt s ovom pasminom dovodi neodloživo do trajne ljubavi. Škot majstorski osvaja ljude. Svojim šarmom, odmjerenom suzdržljivošću, nenametljiv, zaigran i željan kontakta, on je taj koji će izabrati vas, a ne vi njega. Škot ne izgleda kao obješenjak, ali on to jest.

Tražite li psa koji vas bez pogovora sluša, on to nije! On traži gazdu koji poštuje njegov karakter i ima sluha za njegove odluke. Sjetite se, taj je terijer uzgajan da bude samostalan za rad na i ispod zemlje. Jaka volja, borbeni duh i neovisnost ostavila su traga u prirodi Škota tijekom stoljeća razvoja. Njega možete oblikovati samo sa puno ljubavi i nježnosti i tada će vas odano sljediti u vatru i vodu. Besmislene naredbe (daj šapu i slično) neće nikada shvatiti jer u njemu je racionalnost svakog pokreta uz filozofa koji čući u njegovoj glavi. Smatra li on da je neka zapovjed besmislena, pogledat će vas svojim tamnim očima punim optužbe kao da pita da li vi to stvarno tako mislite.
Često me pitaju da li je on pas za obitelj, a ja bez oklijevanja odgovaram: "da". On podjednako dobro nalazi svoje mjesto u kući sa vrtom kao i u stanu, ako ga se redovno izvodi i šeće. Prijateljski je raspoložen prema djeci i strpljiv prema njihovim nestašlucima, ali neće tolerirati nikakvo maltretiranje s njihove strane.

24.04.2009.

CAIRIN TERIJER

Cairn Terrier

Ovo je bio najpopularniji terrier u Velikoj Britaniji dok ga, ne tako davno, nisu istisnuli Zapadnoškotski bijeli i Jokširski terrier. Uzgajivači su početkom prošlog stoljeća pomno nastojali zadržati njegovu prirodnu kuštravu dlaku, čvrsto tijelo i vještine terriera. I u gradu i na selu Cairn Terrier je dobar pas čuvar, a lakše ga je naučiti poslušnosti nego druge terriere.
Nevjerojatan temperament i visak tvrdoglavosti kao znak visoke inteligencije svakako su karakteristika ovog malog psa. Skloni su nametanju svoje volje i trebalo bi ih nadzirati kada se uopoznaju sa djecom. Ne treba zaboraviti da su gajeni prvenstveno da budu lovci, i dugo se kod njih njegovala samo neustrašivost i agresivnost. Nisu učeni da mnogo surađuju sa čovjekom - zato imaju dozu nezavisnosti.Sve u svemu, Cairn Terrier je za one koji su aktivni, imaju smisla za humor i ne pada im teško da se bore sa tvrdoglavošću. Ovaj pas to bogato nadoknađuje visokom inteligencijom, odanošću i nepresušnom željom za igrom u bilo kojem vidu. Cairn Terrieri žive dugo - 12 do 15 godina, a neki i duže. Do u duboku starost zadržavaju osobine mladog psa - razigranost i živahnost.
Ako imate Cairna - ne treba vam alarm. Ako čuje bilo kakve sumnjive i neuobičajene zvukove u hodniku onda laje. Cairnovi nisu veliki lajavci - zalaju par puta i to je sve. Ali imaju ogroman repertoar glasovnog komuniciranja od hmkanja, poluzavijanja, Ako želite Cairna, prvo nabavite lopte - svih veličina. To je zasigurno najomiljenija igračka. Ali isto tako morate čuvati tuđe lopte kad izađete napolje - jer Cairn neće napraviti tu razliku. Dosta žvaču i potrebno im je da nešto preturaju po ustima - bilo kakve igračke za žvakanje poštediće vaše cipele, čarape, noge od stola i slično. Iako je mali pas, Cairn ima veoma jaku vilicu i zube, tako da je šteta koju može da napravi prilično velika.
Zbog male veličine, dobra zdravlja i izostanka tvrdoglavosti, ovo je izvrstan pas za društvo.
Najpopularniji Cairn Terrrier je Toto iz Čarobnjaka iz Oza.

24.04.2009.

Sfinks mačka - Sphynx

http://www.shaineh.com/2-week-old-Sphynx.jpg

Sfinks je najpoznatija bezdlaka pasmina domaće mačke.
Porijeklo
Mutacija koja stvara bezdlake mačke zabilježena je nekoliko puta od kraja 19.stoljeća, a prvim sfinksom smatra se mačak rođen 1966. godine, koji nije imao potomke.
Od 1978. godine u Torontu je dugodlaka mačka imala legla s bezdlakim mačićima. Jedan od njih je u Europi sparen s mačkom pasmine Devon Rex , iz čega je nastalo bezdlako potomstvo. Zaključeno je da je recesivni gen sfinksa dominantan nad genom Devon Rexa. Karakteristike

Sfinks je prepoznatljiv po naizgled bezdlakom, 'paperjastom' pokrovu tijela. Stoga je osjetljiv na povećanu toplinu i hladnoću, zahtijeva redovitu njegu kože i držanje unutar kuće. Po naravi je znatiželjna, zaigrana i inteligentna mačka, vrlo prisna s vlasnikom.


Tjelesna obilježja

    * Tijelo: oblo, mišićavo, sa snažnim prsnim košem
    * Glava: izdužena, visokih jagodica i naglašene brade
    * Oči: Vrlo velike, lagano ukošene
    * Uši: Vrlo velike, široke u bazi, otvorene
    * Rep: Sužava se prema vrhu, oblik biča
    * Dlaka: 'paperje'
    * Boje: dozvoljene su mnoge boje i kombinacije boja.

23.04.2009.

Predenje

Mačke predu kada su zadovoljne. No, to nije uvijek točno. Mačke predu i kada ih nešto boli (npr. koje su ranjene ili koje kote mladunčad).Točnije objašnjenje, koje odgovara svim slučajevima, glasi: predenjem se signalizira naklonost nekom ili nečem, dakle, naklono socijalno raspoloženje.

Mačke počinju presti kad su stare samo tjedan i to dok sisaju. Predenje je signal za majku da sve ide u redu i da mlijeko teče kako treba. Ona tako može na miru ležati znajući da mlijeko stiže tamo gdje treba. Može to saznavati i da ne gleda mačiće. I ona prede i tako daje do znanja mačićima da je i ona zadovoljna.

Izdisajno-udisajni ritam mačjeg predenja mačka može proizvoditi i potpuno zatvorenim ustima i to može neprekidno trajati satima, ako su za to povoljne okolnosti.

Velike mačke (tigrovi, lavovi…) ne mogu presti, ali zato to nadoknađuju time što mogu rikati.

23.04.2009.

Skotna maca

Skotna mačka traži više pažnje i posebnu njegu. Postoje i posebne hrane specijalno za buduće mame. Macu morate više držati na oku i paziti da se ne udara da ne bi povrijedila i ostavila posljedice na mačićima. Ukoliko ne znate je li vam maca skotna neki simptomi su neuobičajena debljina, pojačano traženje vaše pažnje, traži da ju često mazite po donjem dijelu trbuha ali i po drugim dijelovima tijela, više jede… Mačka nosi mačiće 64 dana od začeća. Kada dođe vrijeme koćenja, mačka će već malo ranije početi tržiti ugodno mjesto gdje će njeni mačići biti sigurni. Često to bude neko toplo i mračno, te pomalo skučeno mjesto. Mačka će se rijetko omaciti tamo gdje joj vi to odredite (to najčešće bude nekakva kutija). Ali ako joj priuštite prave uvijete sigurno će se omaciti. Ako prije poroda bude jako prela to vjerojatno znači da ju boli trbuh, ne da uživa. Jer mačke predu i kada ih nešto boli. U vremenu otkada počne tražiti mjesto biti će nemirna i često će odlaziti na trenutke na to mjesto. Mačka će kada bude došlo vrijeme sama otići na svoje mjesto i leći. Bilo bi dobro da dok ne izađe prvi mačić budete s njom i dajete joj podršku. Kada bude porađala također je moguće da mijauče jer niti jedan porod nije lak i bezopasan. Ukoliko smatrate da vam treba stručna pomoć i ako je vaša maca imala problema u prošlim porođajima bilo bi dobro da pozovete i veterinara.

Ako pak ne želite da vaša maca ostane skotna, onda bi bilo najbolje da ju sterilizirate. To je mogućnost i u slučaju da nemate gdje s mačićima i ako im nećete moći pružiti prave životne uvijete.

Ukoliko želite da mačka bude sretna i osnuje svoju obitelj i ako imate uvijete za to, svakako vam preporučam da joj pružite priliku! Maca će usrećiti i vas, a i sama će biti sretna.

 

20.04.2009.

Šišanje pasa



Ako imate dugodlakog malog čupavca, primjerice maltezera, jorkširskog terijera, pudla ili neku sličnu vrstu, s kojim ne idete na izložbe, sada je pravo vrijeme da mu zimsku frizuru zamijenite ljetnom. Sate i sate češljanja i nervoze ostavite iza sebe... Dovoljan je samo jedan posjet frizerskom salonu za pse da vaša dugodlaka maza postane ljepotica ili ljepotan s novom 'zurkom'. To zadovoljstvo neće vas puno stajati – šišanje odnosno friziranje koštat će vas nešto više od stotinjak kuna. Ako vam je to skupo, sjetite se koliko biste 'platili vašem frizeru da mu stalno dok vas frizira vrtite glavom i da ga nekoliko puta ugrizete', piše u jednom psećem frizeraju na zagrebačkom Laništu. Da se svaka kuna koju date za šišanje vašeg ljubimca isplati, uvjerit ćete se sami. Svi čvorovi koji se više nisu dali raščešljati otišli su, vašem psu manje je vruće, a jedino o čemu morate voditi računa jest da ga ne držite dugo na suncu, posebno ako ste se odlučili za 'ćelavicu', odnosno šišanje na nulu. Ako niste sigurni kakvu frizuricu želite za svog psa, posavjetujte se s frizerom. On će vam predložiti nešto što je sada u trendu, a ako niste pristalica trendova, tzv. 'bebi friz' bit će odlično rješenje. Pas nije ogoljen do kože, a dlaka mu je skraćena uglavnom na centimetar dužine, osim na nogama i po želji na glavi, gdje se ostavi nešto duža. Kratko ošišana dlaka dobro je rješenje za odlazak na more. Pas koji se voli kupati s kratkom dlakom brže će se osušiti. Osim toga, umjesto napornog i za psa ponekad bolnog češljanja, imat ćete više vremena za šetnju, igru i druženje, za koje, priznat ćete, u svakodnevnom ritmu s poslom i stotinu drugih obveza teško nađete vremena. Šišanje i češljanje za mnoge pse je vrlo traumatično i zastrašujuće iskustvo. U svakom slučaju, kad svog ljubimca odlučite ošišati, nađite stručnjaka osposobljenog za taj posao. Najbolje je da odete u salon ili frizeru kojeg vam je netko preporučio. Ako ne znate nikoga, pogledajte malo oglase po novinama. Otiđite najprije na razgovor, procijenite o kakvoj je osobi riječ, jeste li zadovoljni higijenom u salonu i odnosom frizera prema psu i tek nakon toga, ako vam dojam bude pozitivan, dogovorite termin za svog mezimca. U pravilu, dok je pas na tretmanu, vi možete sjediti u salonu i promatrati što se i kako radi. No iako vam se neki detalji čitavog postupka neće sviđati, nastojte ostati mirni i imati povjerenja u osobu koja to radi. Psa se na stolu za šišanje mora vezati, kako bi se zaštitio od mogućeg pada. Psa će, ako prvi put dolazi frizeru, prestrašiti i nepoznata osoba, ali i čitava situacija oko njega. Unatoč tome što će najvjerojatnije drhturiti ili vas čak dozivati u pomoć, ne mrdajte iz svog kuta. Psu morate dati do znanja da mu nemate namjeru pomoći i da mu se ništa strašno neće dogoditi. Kad postupak šišanja završi, pohvalite ga i nagradite, razveselite ga onim što najviše voli – to mogu biti riječi koje samo njemu i vama nešto znače i neki pseći bombončić ili keksić. Najgore što za svog psa možete učinit je da ga neredovito češljate, da pustite da se dlaka zamrsi. Ispod zapetljane dlake mogu nastati ranice, a i razne nametnike, krpelje ili uši, u nepočešljanoj i neurednoj dlaci teže ćete uočiti. I ošišanom psu stavite zaštitu protiv krpelji i buha, a neće naodmet biti ni ogrlica koja u pravilu traje nekoliko mjeseci, a u specijaliziranim trgovinama može se kupiti za pedesetak kuna. Ako vam se to čini previše, sjetite se – bolje je spriječiti nego liječiti. 8)

20.04.2009.

KINESKI HRČAK

Zemlja porijekla: Mongolia i sjeverna Kina
Životni vijek: od 2 do 3 godine
Veličina: između 10 i 12 cm
Ostale karakteristike: Kineski hrčak je nalik na miša i nije toliko raširen kod uzgajivača zbog teškog uzgoja.
Muški su primjerci veći od ženskih sa većim vrećicama ispod vrata. Kineski hrčci moraju biti prodavani u paru uvijek istog spola.
Ovi su hrčci noćna vrsta sa izraženim penjačkim sposobnostima, teško su uhvatljivi ali kada se uhvate ugodni su u ruci. Kavez za ovu vrstu isto neka bude stakleni i veliki jer ova vrsta voli puno prostora.
http://www.inet.hr/~ntatalov/kineski/kineski_files/kineski3.jpghttp://i42.servimg.com/u/f42/12/12/35/15/0504ha10.jpg

20.04.2009.

Kornjačevine

Kornjačevine
Tortie i Torbie
(Tortoiseshell i Tortoiseshell Tabby)
 
Tortie je skraćenica za tortoiseshell. Da, ime potiče od kornjačevinog oklopa! Kornjačevine su kombinacija dve solid boje – ridje i crne. Samo ženke su kornjačevine!!!! ( u nekim izuzecima mužjaci, ali se momentalno zbog genetske mutacije izbacuju iz uzgojnog programa).
Kod mačaka crna I ridja boja nosioci su X hromozoma, pošto ženke imaju XX, a mužjaci XY, pri polnoj deobi samo ženke dobijaju obe boje, ridju I crnu.
Primarana boja u kojoj se kornjačevine javljaju je crna. Količina ridje varira, isto tako i intenzitet ridje boje je različit.
Termin TORBIE je skraćenica od tortie+tabby, što znači da kornjačevina ima dezen ( 21,22,23,24,25). Kornjačevina bez dezena je tortie.Ljudi često mešaju termine tortie i torbie, ali najlakše ih je razlikovati baš po šari, odnosno njenom nedostatku.
Tortie spada u solide, non agouti! Svaka solid kornjačevina ( tortie) ima jedinstveni raspored ridje boje i mnogi ih nazivaju apstraktnom umetnošću prirode.
Kornjačevine mogu da se jave i u razblaženom obliku crne boje, a to je PLAVA. Plava kornjačevina nema ridje oznake po telu, nego krem.
Veoma je često da kornjačevina, bilo plava ili crna na sebi ima srebro ili dim.
Evo nekoliko primera kornjačevina:


20.04.2009.

Bezdlake pasmine

http://img185.imageshack.us/img185/1484/dsc05971nl1.jpgVjerojatno kada pročitate naslov pomislite- sphynx. Ali od prije nekoliko tjedana FIFA priznaje Peterbalda i Don Sphaynx. Don Sphynx je sphynx drukčije povijesti. Evo o sphaynx nesto: najuspješnija bezdlaka pasmina. Prvi je rođen 1966, ali njegovo potomstvo je umrlo, takom da se 1978 ponovno javlja novi sphynx i on je paren sa svojim sestrama i majkom i stvorena je ova pasmina. Kada je kasnije križan s devon rexom dobiven je današnji sphynx. On ima dlaku samo sta je dlaka meko paperje. Svakodnevno ga treba istrljati krpicom jer se znoji i dlaka ne upija masnoće. On je isključivo kućna macka. Peterbald je pasmina stvorena 1996. Nema se o njemu puno reći osim: bezdlaka orijentalna pasmina. Još nije usavršen pa se u leglima rađaju bezdlaki i kratkodlaki potomci.
 

20.04.2009.

Perzijska mačka

http://www.catsofaustralia.com/images/Whtie%20female%20Persian.jpghttp://images.yuku.com/image/pjpeg/876365312a990beebaa89f9bdb0157d6b3c8f72c.pjpg

Danas je to najvjerojatnije najpopularnija pasmina čistokrvnih mačaka. Prva dugodlaka mačka stigla je u Europu krajem XVI. stoljeća iz Perzije i Turske. Prva priznata boja perzijske mačke je crna. 

Tijelo perzijske mačke je masivno i snažno. Noge su kratke i jake a šape široke i krupne. Glava mora biti široka, naglašene brade, punih obraza i krupna, bez oštrih crta lica. Oči moraju biti okrugle i krupne te što razmaknutije a boja očiju mora se podudarati s određenom varijantom boje krzna. Uši moraju biti jako razmaknute i niske te ovalna završetka. Nos treba biti što kraći i naglašeno uleknut na prijelazu u čelo (tzv. „stop“). Rep je kratak, bez zakrivljenja među kralješcima te izrazito dlakav posebice na korijenu. 

Najčešće greške koje se javljaju su odstupanje od idealnog zagriza, svaka asimetričnost ili deformacija kostiju (naročito glave) i repnog djela kralješnice. Takve greške najčešće za sobom povlače zabranu uzgoja. 

Krzno je kod perzijki posebno karakteristično. Dužina dlake im je i do 15 centimetara. Osnovne boje krzna perzijki su bijela (s plavim očima, narančastim očima i odd eyed), zatim crna, plava, crvena, lila i krem. No, postoje i dvobojne i trobojne perzijke u slijedećim bojama: čokoladna, boja kornjačevine, srebrene zlatne, dimaste, sa uzorkom u kombinaciji sa bijelim (van, harlekin, bikolor), s oznakama. Onda se još javljaju činčila i kameo, osjenčane zadimljene, prugaste i colour point koja je u osnovi perzijska mačka boje krzna i očiju tipičnih za sijamsku. 

Po karakteru, perzijske su mačke mirne i tihe i privržene i mazne te čine gotovo idealnog mezimca za stan, kuću i relativno ograničeni prostor, no, međutim gotovo da i nisu u stanju preživjeti u prirodi. 

Naravno, postoji i zahtjevna strana držanja ovakvog ljubimca a to je neophodno svakodnevna njega krzna nježnim četkanjem, otklanjanje čvorova upletene dlake te povremeni problemi s očima i disanjem. 

Unatoč svemu, perzijska je mačka idealan ljubimac u urbanoj sredini i ponos svojeg vlasnika.

http://www.gotthelookpersiancats.com/assets/images/persian_cat_white.jpghttp://danijeldz.googlepages.com/perzijskamacka.JPG/perzijskamacka-full.jpghttp://img.photobucket.com/albums/v331/micekh/pikica4.jpg

20.04.2009.

Europska kratkodlaka mačka

Europska kratkodlaka mačka veoma je slična brtitanskoj, i u novijoj se literaturi europska kratkodlaka ne izdvaja posebno od britanske. Građom tijela, ponašanjem te kvalitetom krzna jako se teško razlikuje od britanske, no zato se razlikuju priznatim bojama. Uzgajatelji europskih kratkodlakih mačaka preferiraju crnu, bijelu, krem, riđu, sivu, tabby (tigrastu i klasičnu), kornjačevinu s bijelim, plavokrem i dvobojnu. Također priznaju i jednu varijantu kojoj nije dozvoljen pristup izložbama, a to je albino mačka svijetlo plavih očiju s crvenim odrazom zjenice. Za razliku od mnogih plavookih mačaka, ove nikada nisu gluhe.

   U ostalim svojstvima europska kratkodlaka mačka se toliko izmiješala s britanskom da ju FIF ne navodi kao posebnu pasminu.

20.04.2009.

Mops

http://www.mopsbulgaria.com/en/images/mops1.gifhttp://www.store4dogs.at/blog/wp-content/uploads/mops.jpghttp://www.mops-pfote.de/files/kleiner%20Mops.jpg

Zemlja porijekla:
Engleska


Veličina:

Visok je oko 35 cm, a težak oko 7 kg.

Dlaka:
Dlaka je kratka, može biti crna, srebrno-siva ili boje bijele kave, s crnom maskom.

Njega:
Nabore na licu povremeno očistite posebnim losionom namijenjenim toj svrsi. Staru i slabu dlaku lako ćete odstraniti gumenom četkom. Ukoliko se ukaže potreba, ukapajte im kapi za oči.

Narav:
Mops je jednostavan, prilagodljiv i smiren pas, druželjubiv, osjetljiv, s razvijenim smislom za humor. Vrlo je osjećajan i inteligentan i fizički puno traži od sebe. Većina ih hrče.

Mops Odgoj:
Odgoju ovoga psa morate pristupiti nježno i osjećajno. Osjetljivi su na ton vašega glasa, tako d
a ih nije potrebno oštro kažnjavati.


Socijalno ponašanje:
Mopsi se dobro slažu s drugim psima i kućnim ljubimcima, a prema djeci i posjetiteljima se ponašaju besprijekorno. Nemojte zaboraviti da traže puno pažnje i ljubavi, te da su ljubomorni ako je pažnja gospodara usmjerena prema nečem drugom.

Vježbanje:
Vole skakutati i trčati ukolo kada je lijepo vrijeme. Kada je vruće, ne ostavljate ih previše dugo vani, te im osigurajte hladovito i svježe mjesto gdje će moći provesti ostatak dana.

http://www.weboglasi.net/uploadedimages/9012287Mops_kiskutyak-PANNY7-2007.06.14.jpghttp://freeweb.siol.net/boltvin/images/Mops/Gabi%20-%20mops.JPG

20.04.2009.

Engleski buldog

http://img144.imageshack.us/img144/2989/elliespiedboy281104webgd6.jpghttp://www.dog-obedience-training-review.com/images/English-Bulldog-Puppy-For-Sale.jpghttp://delparamo.info/images/ada_i_alma.jpghttp://webzoom.freewebs.com/blueridgebulldogs/ROCKOshowin.JPG

Veličina:
Engleski buldog je težak između 22 i 25 kg.

Dlaka:
Dlaka je kratka i mekana. Boja je blijedo žuta, crveno smeđa, bijela s puno tamnih pigmenata oko gubice i očiju i bijelo-šarena sa ili bez crne maske. Crna boja nije poželjna.

Njega:
Za vrijeme linjanja dlaka se englesko
g buldoga vrlo lako njeguje gumenom četkom, puno je važnije njegovanje "lica". Poseban oblik nosa i čeljusti zahtijeva izuzetnu brigu, pogotovo za vrijeme vrućina, jer može doći do problema s disanjem. Svi buldozi imaju produljeno meko nepce, no kod nekih će ono uzrokovati značajnije poteškoće, pa će biti potrebno izvesti kirurški zahvat kako bi se problem riješio.

Kod bijelih buldoga češće možemo primijetiti crvene tragove suza. U tom slučaju, oči je potrebno čistiti tekućinom za oči da ih ne iziritira, a lice svakodnevno prati, osušiti i namazati medicinskom dječjom kremom protiv pelenskog osipa. Posebnu pažnju treba obratiti na bore i dobro ih namazati. Na isti način potrebno je njegovati rep, budući da kod  nekih buldoga ima tendenciju uvijanja u obliku vadičepa, pa urasta prema nazad.  
Narav:
Bistri, spontani, jednostavni i uravnoteženi, nježni i osjećajni, hrabri i inteligentni psi. Imaju smisla za šalu
i vrlo su privrženi, vole biti uvijek u blizini svoje obitelji.

Općenito je odgoj buldoga zbog njihove nježne naravi skoro nepotreban. Vrlo su osjetljivi na ton glasa i raspoloženja i zato im je potreban ljubazan pristup. Nikako ne smijete biti suviše strogi prema
tim psima. Najbolja odgojna metoda je dosljedno i jasno vodstvo.

Socijalno ponašanje:
Odlično se slažu s drugim psima i kućnim životinjama. Izvrsni su prijatelji djeci, jer su vrlo tolerantni i imaju smisla za
šalu. Neki primjerci su izuzetno oprezni, drugi su svačiji prijatelji.

Vježbanje:
Buldog nije dobar pratilac za duge izlete. Ovom psu je dovoljna šetnja tri puta dnevno "oko kvarta".
Ostatak vremena vole provesti najviš
e u kući, u blizini svoje obitelji. Ovi psi su izvrsni za ljude koji se ni sami ne vole suviše kretati. Rado provode vrijeme u dugom izležavanju pokraj nogu svoga vlasnika.

Mladi buldozi imaju često potrebu za kretanjem i igrom, iako su već iscrpljeni. Stoga treba pripaziti da imaju dovoljno odmora i ograničite im kretanje, kako bi se energija usmjerila na izgradnju zdravih kostiju, tetiva i mišića. Vrlo teško podnose vrućinu, pa je za vrućih dana potrebno osigurati im mjesto za izležavanje u hladu.

Bolesti:
Skloni su alergijama, što se može držati pod kontrolom specijalnom hranom namijenjenom upravo za preosjetljive pse.

Od problema s očima može se pojaviti entropija, konjuktivitis i upala žlijezde ispod trećeg kapka, koju će u tom slučaju biti potrebno odstraniti kirurškim putem.

Kako vrlo brzo rastu, treba paziti da se ne dogode oštećenja zglobova u ranoj dobi, koja kasnije vode kroničnom osteoartritisu i povećavaju mogućnost pojave displazije kukova i laktova.

Za buldoge je pomalo specifično da ponekad snažno tresu glavom lijevo - desno. To ponekad može biti znak upale ušiju, no najčešće predstavlja njihovu reakciju na stres, uslijed koje im padne razina šećeri u krvi, pa ga nastoje uravnotežiti na taj način.

http://www.hrvatskioglasi.com/images/HPIM2135.jpghttp://www.xafs.ba/slike/slika_84610.0.jpghttp://www.weboglasi.net/uploadedimages/6675244P9230019.jpghttp://img295.imageshack.us/img295/2792/bulldogml8.jpghttp://www.moj-album.com/slike/6917277/5GLy7P8TLQzxZlZK.jpg

20.04.2009.

Jack Russell terijer

http://www.pasoddy.com/pasmine/img/jack_russell.jpghttp://www.domaine-cauvigny.com/photos/totale_vero.jpghttp://www.keetchs-irish-staffords.com/All_types_of_Terriers/Meg_Parson_jack_russell_terrier__600_x_400_.jpghttp://www.suzans-pride.be/Images/024_JackrTerrier.jpg

Jack Russel terijer je nastao u Engleskoj tokom 19 stoljeća zahvaljujući naporima velečasnog Johna Russella. On je razvio vrstu foksterijera koja će odgovarati njegovim potrebama, odnosno psa koji će trčati sa njegovim lisičarima i prikradati se kako bi istjerao lisice i drugu divljač iz njihovih jazbina.
Razvile su se dvije varijante sa sličnim standardima osim razlika koje se uglavnom odnose na visinu i proporcije. Viši pas, zdepastije građe poznat je kao Parson Russell terijer dok je niži, nešto izduženiji pas poznat kao Jack Russell terijer. Snažan, aktivan, okretan radni terijer snažnog karaktera, elastičnog tjela srednje dužine. Njegovi žustri pokreti su u skladu sa njegovim oštroumnim izrazom.

http://www.irishjacks.com/imgPups/2006_1006/Web%20Size/318_Curry_M_Jack_Russell_01.jpghttp://www.dogsindepth.com/terrier_dog_breeds/images/jack_russell_terrier_puppy_h04.jpg

20.04.2009.

Tornjak

http://www.moj-album.com/slike/8314371/B77bi6MorrgpB1uT.v.jpghttp://www.bhtornjak.com/slike/wallpaper-tornjak1.jpg

Tor
njak (lat. Canis montanus, poznat i kao: Hrvatski planinski pas, Bosanski Tornjak itd.) je planinski ovčarski pas čije je funkcija od jedanaestog stoljeća bila zaštita stada od pljačkaša i krupnih predatora kao što su vuk i medvjed.

Osobitosti

Tornjak je 60-75 cm visok, razne boje dlake (crne, bijele, sive, žute, smeđe i crvene), dlaka mu je na prijelazu između kratke u dugu, uši mu vise, a rep je obrastao dugom gustom dlakom. Mužjaci su teški oko 50-65 kg, a ženke od 38-50 kg. Iznimno je žilav, izdržljiv i skroman pas, naizgled bez imalo agresije vrlo odlučno i požrtvovno brani obitelj ili stado i odbija nepoznate. Izvrstan plivač u čemu mu pomažu razvijene kožice između prstiju, koje su nastale zbog hodanja po snijegu kao krplje. Ime je dobio po tome što se drži uz torove, odnosno ograđeni prostor za stoku.

Nalazimo ga na području Dalmatinske zagore, Hercegovine i zapadne Bosne, planinskim masivima Dinare, Svilaje, Moseća, Kozjaka, Golije, Cincara i Kupresa, odakle se proširio do Like, Grobničkog polja iznad Rijeke i u ravničarskim područjima Hrvatske.

Podrijetlo

Postoje dvije teorije postanka ove autohtone pasmine koja pripada vrsti malosoidnih pasa. Prema prvoj on je potomak tibetanskog mastifa, tj. tibetanske doge koja je s Himalaja došla kao pratitelj karavana koje su prolazile jantarskim putem. Druga, prihvaćenija teorija, je da su svi pastirski psi nastali na području drevne Mezopotamije, odakle su došli tijekom migracija nomadskih ovčara prije nekih 7000 godina.

U novije vrijeme postoji i mišljenje u skladu s iranskom teorijom podrijetla Hrvata, da su na naše prostore tornjaci došli zajedno s Hrvatima iz sjevernog Irana, odnosno drevne Perzije.

Na izoliranim Balkanskim planinama, križanjem s lokalnim pasminama, došlo je do nastanka različitih pasmina tornjaka (kraški ovčar u Sloveniji, Karakašanac u Bugarskoj, Karpatac u Rumunjskoj, makedonski Šarplaninac i Grčki pastirski pas).

Prvi opis tornjaka nalazimo u rukopisu đa
kovačkog biskupa Petra Horvata iz 1374. godine. Zapis đakovačkog kanonika Petra Lukića iz 1752. godine navodi još stariji manuskript bosanske Katoličke crkve iz 1067. godine koji govori da je ovaj planinski pas rasprostranjen cijelim gorskim područjem Hrvatske.

Opstanak

Razvojem civilizacije u našim krajevima postupno je nestajalo nomadsko stočarenje i depopulacijom tradicionalno ovčarskih visoko-planinskih područja ova drevna pasmina je bila osuđena na izumiranje. Skupina mladih kinologa je 1972. godine počela terenska istraživanja ove pasmine. Godine 1979. u Zagrebu je osnovana prva Komisija za uzgoj tornjaka, a u Tomislavgradu u Bosni i Hercegovini, organizirani uzgoj tornjaka. Godine 1996. u matičnoj knjizi za ovu pasminu upisano je stotinjak tornjaka, a danas u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini postoje tisuće tornjaka, koji se sve više šire u druge zemlje Europe, pa i u prekooceanske zemlje.

Danas se prvenstveno koristi kao pas čuvar, osobni pratilac i kućni ljubimac. Slijedi rad na daljnjem povećanju njihove pasmine i službenom priznavanju od strane Međunarodne kinološke federacije (Federation Cynologique Internationale – FCI).

http://www.bhtornjak.com/slike/wallpaper-tornjak2.jpghttp://www.bhtornjak.com/slike/galerija/dingo01.jpghttp://www.tornjak.com/images/tornjak.com.01.jpghttp://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/6/6f/Bosniantornjak.jpg/300px-Bosniantornjak.jpg

20.04.2009.

Delfini

Ponašanje

Delfini često skaču iznad površine vode često izvodeći prave akrobacije, mada za sada ne postoji neko definitivno naučno objašnjenje za ovakvo ponašanje.

Poznati su po svom prijateljskom odnosu prema ljudima, u vodi im često prilaze sa naznakom da žele igru sa njima. Postoje mnoge priče o delfinima koji su štitili brodolomnike.

Delfini ispustaju dve vrste zvukova : kliktaje i zvizduke .
Kliktaji su kratki impulsi od oko 300 zvukova/sec. i koriste se za eholokaciju. 
Zvižduci se koriste za komunikaciju (kao neka vrsta delfinskog jezika) i udvaranje.

Ishrana

Delfini su grabljivice. Njihov zubni niz prilagođen je plijenu koji love: vrste sa dugim kljunom i mnogo zuba love ribu, dok one sa manje zuba i kraćim kljunom radije traže lignja. Neki delfini se hrane i rakovima. Veće vrste, pogotovo orke, jedu i vodene sisare čak i male kitove.

 

Gola koža

 

Delfini imaju tip kože koja se zove gola koža. Oni su izgubili sve dlake, osim nekoliko čuperaka, jer bi im dlake ili krzno usporavali kretanje kroz vodu.

Oni se kroz vodu kreću plivanjem.

 

 Trudnoća

 

Kod delfina trudnoća traje 360 dana (1 mlado).
Svoje mladunče doje na vrlo neobičan način, zbog karakterističnog oblika čeljusti ženka brzo ispušta gusti mlaz mlijeka ravno u usta mladog delfina.
http://www.srecica.com/wp-content/uploads/2008/09/delfini800uh31.jpg
20.04.2009.

Neke od najpoznatijih vrsta delfina

http://shrani.si/f/1Z/hJ/1em1nm40/delfini.jpg


Običan delfin (Delphinus delphis) je raširen u toplim i umjerenim morima.

 Hrane se uglavnom ribom, društveni su i žive u grupama od nekoliko jedinki ili od nekoliko stotina.

 Ima dug i ravan nos, a vretenasto tijelo može narasti do dužine od 2,5 metara. Glatka koža ove vrste s leđne je strane tamno smeđe do crne boje, dok mu je trbušna strana bijela. Postoje i svjetliji primjerci.

Jako je česta vrsta u Sredozemnom moru.

Delfini su poznati po svojoj inteligenciji, razigranosti i prijateljskom odnosu prema čovjeku.

 

Kljunasti delfin (Tursiops Truncatus) je vrsta koja se najčešće sreće u akvarijumima, zato što je pristupačniji od običnog delfina.

Ostale poznate vrste su: sidrasti delfin(Stenella frontalis) , stanovnik Atlantskog i Indijskog okeana i u cijelom svijetu poznat Risov delfin(Grampus griseus) .

Delfin s bijelim bokovima i delfin s bijelim kljunom su atlantske vrste koje pripadaju rodu Lagenorhynchus.

Zubati delfin (Steno fluviatilis) nastanjuje rijeke na sjeveru Južne Amerike, a šest vrsta roda Sousa živi u obalnim, poluslanim vodama Južne Azije, Australije i Afrike.

Pilot-kitovi iz roda Globicephala izuzetno su inteligentni i mogu da se dresiraju. Društveni su, hrane se uglavnom lignjama, a često ih prate kljunati delfini.

Kit ubica ili orka(Orcinus orca) grabljivac je koji živi u okeanima od Arktika do Antarktika. Kreće se u grupama od po samo nekoliko jedinki pa do pedeset. Dostiže dužinu od preko 10 m; hrani se ribom, pingvinima i toplokrvnim morskim životinjama, kao što su morski prasići i delfini.

Platanisti (Platanistoidea) obuhvataju tri porodice slatkovodnih delfina Azije i Južne Amerike. Oni imaju duge uske kljunove i prilično slabo vide. Platanistima pripada Susu, delfin rijeke Gang u Indiji. Butu delfin, stanovnik riječnih slivova Orinoka i Amazona i kineski jezerski delfin.http://nuke.bloccoanimalista.org/Portals/0/delfini2%5B1%5D.jpg

20.04.2009.

Broj delfina i opasnost od njihovog izumiranja

 


 



Delfini nastanjuju gotovo sva mora i okeane širom svijeta. Međutim ne postoji potpuna procjena broja jedinki u svijetu. U Sredozemlju trenutni broj se procjenjuje na manje od 10.000 jedinki. Zagađenje, prekomjerni izlov ribe i uništavanje staništa, ne smanjuju samo broj ovih delfina već uništavaju i smanjuju područja gdje bi mogli živjeti. Više hiljada delfina svake godine nastrada u ribarskim mrežama, pogotovo u onima koje bacaju tunolovci u Tihom okeanu.

 

 Ribari ne vole delfine u blizini jer im uništavaju mreže i kradu ribu, iako su oni dobar vodič- gdje ima delfina, ima i ribe.
U raznim krajevima svijeta delfini se love i ubijaju uprkos uvedenim mjerama zaštite.

 Na ostrvima, između Škotske i Irske, postoji običaj “pokolja” stotine delfina svake godine. Ribari ih “opkole” barkama, hvataju u mrežu i ubijaju kako bi koristili njihovo meso i mast.
Drugu veliku opasnost za delfine predstavlja zagađenost mora. Razni otrovi hemijsko - industrijske materije koje se skupljaju na koži delfina i na ribi kojom se on hrani, izazivaju teške hormonalne poremećaje i onemogućavaju razmnožavanje.

http://www.studiocarme.com/egitto_file/250delfini.jpg

20.04.2009.

Zanimljivosti

http://www.znanje.org/i/i27/07iv02/07iv0209/Slike/delfin22.jpgUobičajeno je mišljenje da delfini žive u moru, zamišljamo ih na pučini, a oni žive i u slatkim vodama.U kineskoj rijeci Yangce žive slatkovodni delfini "Bajij", zapravo preživljavaju jer su u opasnosti izumiranja vrste zbog ribolova koji ih uništava u velikom broju i nema ih tko zaštititi s obzirom da se nalaze u zemlji u razvoju i nisu toliko poznati.

U Brazilu su slatkovodni delfini koji žive u rijeci Amazoniji, zovu ih "Botos", sveti kao što su svete krave u Indiji. Smatra se da štite ljude i da spašavaju utopljenike.
Za Maore, delfini "Taniwha", su isto božanstva a Etrušćani su uz pomoć delfina prevozili duše mrtvih prema osrtvima blaženih.


Delfini su najinteligentnije morske životinje


Zbog svoje inteligencije, delfini se često dresiraju za izvođenje predstava u bazenima, kao i za obavljanje podmorskih radova u brodogradilištima; brže zarone od ronilaca, služe kao glasnici za ljude na kopnu i one na dnu mora, pronalaze podmornice i izvršavaju prave vojne misije.


Osim te bitne zanimljivosti, postoji još jedna njihova karakteristika:

Delfini nikad ne spavaju! Jedna polovina mozga uvijek im je budna, a nakon dva sata aktivnosti prebacuje se na drugu polovinu.
http://i302.photobucket.com/albums/nn119/ban1960/delfini.jpg
20.04.2009.

ZMIJE

20.04.2009.

ZMIJE

Rasprostranjenost Od otprilike 3000 vrsta zmija koliko danas živi na Zemlji za čovjeka je opasno 10 - 12% (300 - 360 vrsta), a nekoliko stotina vrsta je otrovno, ali neškodljivo za čovjeka. Pošto zmije, kao i ostali gmazovi, ne mogu regulirati vlastitu tjelesnu temperaturu, najbrojnije su u tropskim i suptropskim područjima gdje najniža zimska temperatura ne pada ispod 18 stupnjeva Celzija. Zanimljivo je da na svakom kontinentu broj vrsta zmija neotrovnica premašuje broj vrsta otrovnica. Izuzetak je Australija gdje je broj vrsta otrovnica daleko veći nego neotrovnica. Osim toga, u Australiji žive zmije čiji se otrov smatra najtoksičnijim među svim zmijama.

20.04.2009.

ANATOMIJA ZMIJA

Anatomija Građa otrovnih zubi i otrovnog aparata različita je u guja i ljutica. U guja su otrovni zubi smješteni na prednjem dijelu gornje čeljusti. Nepokretni su i, kada su usta zatvorena, smješteni su u kožnom naboru u donjem dijelu usne šupljine. Osim toga, zubi mnogih guja nemaju šuplji kanal unutar otrovnih zubi već su njihovi zubi duboko užlijebljeni. Otrovni su zubi povezani sa otrovnim žlijezdama koje proizvode otrov. Kada ovakva zmija ugrize, iz žlijezde poteče otrov kroz zub (ili žlijeb) u ranu. Specijalnu prilagodbu posjeduju neke afričke i azijske kobre. One zbog posebne građe otrovnih zubi mogu štrcati otrov na udaljenost i do 3 metara i tako se braniti od napadača. Otrov ima jako nadražujuće djelovanje na oči i, ako ga se odmah ne ispere, može dovesti do trajne sljepoće. Posebno su po toj osobini poznate četiri vrste afričkih kobri. To su crnovrata kobra (Naja nigricollis), mozambička kobra (Naja mossambica), crvena kobra (Naja pallida) i ringhal (Hemachatus haemachatus). I neke vrste azijskih kobri također mogu štrcati otrov.

16.04.2009.

SLATKE ZIVOTINJICE

Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic

11.04.2009.

ZIVOTINJICE

05.04.2009.

MACE I CUKE

Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic

05.04.2009.

TIGROVI

Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic

05.04.2009.

PSI

05.04.2009.

MACE

Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic

28.03.2009.

ZLATNI HRČAK

http://img45.imageshack.us/img45/7905/hamstercd3.jpghttp://i33.tinypic.com/351uvlc.jpg

Pedesetih godina prošlog stoljeća jedna "nova" mala životinja postala je popularna kao kućni ljubimac. Zlatni hrčak, uvezen iz Sirije prvenstveno za upotrebu u laboratorijske, tj. medicinske svrhe, postao je u kratkom vremenu važan objekt ispitivanja, a i novi kućni ljubimac. Njegovom naglom širenju pogodovale su činjenice da ta neobično plodna i čista životinja nema neugodan miris, da je razmjerno jeftina i da se lako uzgaja.

Postojbina ovog glodavca je polupustinja i suha stepa. Tu on živi u podzemnim nastambama koje sam izgradi. To je životinja sumraka i noći. Rijetko izlazi preko dana na površinu i razmjerno kasno je otkriven. I zlatnožuta boja njegova krzna pomogla je da je kasno otkriven, jer je u svojoj prirodnoj okolini teško uočljiv. 1930. godine u blizini grada Aleppo (Sirija) uhvaćena je ženka sa dvanaestoro mladih. To je leglo odnešeno na sveučilište u Jeruzalemu i vrlo je vjerojatno da su to glavni preci svih današnjih uzgoja.

Zlatni je hrčak u nekom smislu i zadužio čovječanstvo, jer je poslužio, mimo svoje volje, u istraživanjima opakih bolesti, od kojih su mnoge svladane, ili čak potpuno iskorijenjene.

Zlatni hrčak (Mesocricetus auratus) manji je od običnog hrčka (Cricetus cricetus) i samo je jedan od 14 vrsta hrčaka. U dužinu najviše naraste do 15 cm, od čega otpada na rep do 1,5 cm. Odrastao je hrčak težak od 80 do 150 grama. Osnovna boja krzna s gornje strane mu je svijetlo crvenosmeđa, odnosno zlatnožuta, dok je po trbuhu svijetlosiv do bijel. Uzgojem su dobiveni primjerci u raznim varijantama boja, od albina, sive boje pijeska, pa sve do crne. Zdravom hrčku dlaka leži uz tijelo, a koža mu je jako pomična.

Zubalo je građeno tako da po dva sjekutića u gornjoj i donjoj ppp čeljusti stoje čvrsto jedan do drugoga. Ti razmjerno veliki zubi, koji karakteriziraju sve glodavce, daju glavi tipičan i pomalo tupast oblik njuške. Zubi glodara nemaju korijena, pa kako stalno rastu moraju se stalno i brusiti, trošiti. Ako hrčci nemaju priliku da glodanjem skrate zube, redovito postoji opasnost da im urastu u usnu šupljinu. Stoga im se nikad ne smije zaboraviti staviti u kavez drvene oblice, zrnatu hranu, dvopek, jer sve to mogu nesmetano glodati. Kad hrčak, kojeg držimo slobodno u stanu, izgrize pokućstvo, moramo znati da to nije učinio radi toga da nas naljuti, već iz jednostavne potrebe da izbrusi zube.

U prirodi zlatni hrčak u svojoj nastambi gomila zalihe hrane koje donosi u obraznim vrećicama. Obrazne vrećice su toliko rastezljive da dobro popunjene sliče velikim oteklinama sa strane. Njihov sadržaj zna prijeći i polovinu težine tijela.

Hrčak je noćna životinja i premda je već stotine generacija pod okriljem čovjeka, njegove se navike u tom pogledu nisu uopće izmijenile. Dok preko dana najčešće spava, noću postaje aktivan. Ako ga uznemirimo preko dana, uskoro će ponovo otići spavati. Poput mnogih drugih pustinjskih životinja i zlatni hrčci znaju zapasti u obamrlo stanje koje se obično pogrešno naziva bolest spavanja. Takav se ljetni san zna dogoditi pri temperaturi okoline oko 21 do 27 stupnjeva Celzija. Prekinemo li njegov san dok leži tako ukočeno i naoko kao bez života, njegove će se nožice odjednom početi trzati, glavom će micati gore-dolje, a nakon toga za nekoliko će se minuta ponašati potpuno normalno. Kad hrčak bude izložen temperaturi nižoj od 5 Celzijevih stupnjeva, može zapasti u zimski san. Pri tom će mu se temperatura tijela smanjiti, broj otkucaja srca past će sa 400 na samo 4 u minuti, dok će disanje postati jedva zamjetno. Takvu životinjicu možemo ponovo "oživjeti" ako je 30 do 60 minuta utopljavamo grijaćim jastukom, ili je stavimo kraj radijatora, ili bilo kojeg izvora topline.

24.02.2009.

SOLIDI

SOLIDI
Solid Maine Coon mačka nema šaru, na engleskom je to non agouti mačka. Nedostatak šare je uočljiv veoma lako, mačka nema ošarano telo, a glava je potpuno u istoj boji, znači nedostaju karakteristična tabby maska i belilo oko brade.
Svaka boja može da se javi u solid varijanti, tj. bez šare, tako da imamo crni, plavi, ridji, krem beli solid.
Kornjačevine mogu da se jave veoma često u solid varijanti, ali o tome u temi kornjačevine jer su kod veoma specifičan varijetet!
Srebrna boja je takodje veoma specifična, silver, srebro kod solida -postaje smoke, odnosno dim.
Veoma je popularan smoke – dimansti  varijetet  kod MCO.

24.02.2009.

O delfinima


Poznato je više od 4600 vrsta sisara(sisari-klasa Mammalia) podjeljenih u 21 red. Jedan od tih redova je red kitova i delfina (Cetacea) koji se sastoji od 78 različitih vrsta.

Delfini spadaju u grupu sisara Monotremata-sisara koji nose jaja.

Postoji oko 40 vrsta delfina u 17 rodova. Veličina im varira od 1.2 m i 40 kg  do 9.5 m i 10 tona. Mogu se naći posvuda, najčešće u plitkim morima kontinentalnih šelfova. Mesojedi su i hrane se uglavnom ribom i lignjama.

Delfin nastanjuje gotovo sva mora , odličan je plivač pa i nije čudo što može dostići brzinu čak do 40 km/h .
Pored morskih postoje i slatkovodni ili riječni delfini koji nastanjuju rijeke Azije i Južne Amerike .

Grupa delfina zove se jato.

Delfini provode čitav život u vodi, čak i radjaju tu.

Sliče ribama, ali imaju pluća, a ne škrge.

Za razliku od riba, delfini udišu zrak te moraju izlaziti na površinu svakih nekoliko minuta da bi udahnuli. Nosni otvor se nalazi na gornjoj strani glave i prekriven je mišićem koji omogućava potpuno zatvaranje nosnica prilikom urona.
Delfini u potrazi za ribom obično ostaju pod morem 4-5 minuta.

Delfini imaju tijelo prilagođeno za brzo plivanje. Mozak delfina je velik sa visoko strukturiranom moždanom korom, što se često koristi kao argument za njihovu visoku inteligenciju. Glava se zavrsava nekom vrstom uskog kljuna u kome se nalazi oko 200-250 ostrih zuba.  Zubi su im raspoređeni u niz tako da funkcionišu kao antena koja sabira dolazeći zvuk. Osnovna boja im je siva, različitih nijansi, sa svijetlim donjim dijelom tijela.

Udaljenost određuju vidom i biosonderom (zvučnim radarom). Na čelu imaju masno tkivo koje im služi kao akustična leća pomoću koje usmjeravaju zvuk i određuju udaljenost. Zvukovi koje delfini ispuštaju mogu biti toliko jaki da njima omame ribu, ali služe i kao odgojna metoda kada mama 'viče' na svoju bebu delfina.

24.02.2009.

Prva pomoć kod ugriza zmije

Prva pomoć kod ugriza Prva pomoć uključuje postavljanje poveske između rane i srca ukoliko je rana na ekstremitetu, imobilizacija ekstremiteta, te spajanje ranica rezom. Isisavanjem otrova od strane osobe s zdravim ustima ili preko gumene membrane može se ukloniti i do 30% otrova. Povesku valja svakih 20 minuta popuštati i pomicati naviše za jedan do dva centimetra. Ujedenog treba što hitnije transportirati u bolnicu. Ranu je poželjno isprati otopinom kalijevog permanganata, te u nju uštrcati kalijev permanganat ili vitamin C jer vezuju preostali slobodni otrov. Liječenje u bolnici uključuje davanje antivenina (protuotrova), antibiotika, antitetanusne terapije i antihistaminika. Antivenin kojeg proizvodi zagrebački Imunološki zavod glasi za jednog od najboljih na svijetu. Preporuča se polovicu doze dati u okolinu rane a ostatak intramuskularno. Uz pravilno liječenje smrtnost nije veća od 2%.

24.02.2009.

VRSTE HRČAKA:

SIRIJSKI ILI ZLATNI HRČAK

Znanstveno ime: Mesocrius auratus
Porijeklo: Sirija
Životni vijek: oko 2 godine
Veličina: između 20 i 25 cm
Ostale karakteristike: Sirijski hrčak je noćna životinja i potpuno bez mirisa. Provodi mnogo vremena pospremajući svoju kuću i čisteći se. Dolaze u mnogo boja i varijacija. Sirijski hrčak postaje samostalan i sa 8 tjedana se moraju razdvojiti.

CAMPBELL - RUSKI HRČAK

Znanstveno ime: Phodopus Cambelli
Porijeklo: Centralna Azija, Sjeverna Rusija,Mongolija
Životni vijek: između 1 i 2 godine
Veličina: između 10 i 12 cm
Ostale karakteristike: Ova vrsta živi u pješčanim dinama .
Muški su veći od ženki i imaju duže tijelo za razliku od ženki koje imaju okruglije tijelo. Krzno im ispušta neku vrstu ulja. Ruski hrčak može živjeti u grupama jer su druželjubivi. Ova vrsta hrčaka obavezno mora živjeti u staklenom kavezu jer se vrlo lako izvuče iz većine žičanih kaveza. Manje su pogodni za djecu jer se daju manje držati u rukama.

KINESKI HRČAK

Zemlja porijekla: Mongolia i sjeverna Kina
Životni vijek: od 2 do 3 godine
Veličina: između 10 i 12 cm
Ostale karakteristike: Kineski hrčak je nalik na miša i nije toliko raširen kod uzgajivača zbog teškog uzgoja.
Muški su primjerci veći od ženskih sa većim vrećicama ispod vrata. Kineski hrčci moraju biti prodavani u paru uvijek istog spola.
Ovi su hrčci noćna vrsta sa izraženim penjačkim sposobnostima, teško su uhvatljivi ali kada se uhvate ugodni su u ruci. Kavez za ovu vrstu isto neka bude stakleni i veliki jer ova vrsta voli puno prostora.

BIJELI RUSKI HRČAK ( SIBIRSKI)

Zemlja porijekla: istočni Kazahstan i sjeverozapadna Rusija
Životni vijek: između 1 i 2 godine
Veličina: 8 do 10 cm
Ostale karakteristike: ova vrsta hrčka je relativno rijetka u pet shop-ovima. Ime je dobio po jednoj zanimljivosti,a ta je da tijekom zime njegovo krzno dobije bijelu boju dokazano je da se boja mijenja sa dužinom dana. Poželjno je isto ove hrčke prodavati u paru uvijek istog spola da se izbijegne parenje. Dobrog je temperamenta no ipak nije za početnike jer je težak za čuvanje. Bilo bi dobro da ga isto držite u staklenom većem kavezu.

24.02.2009.

VRSTE HRČAKA:

Kineski hrcak
image image



Sirijski hrcak

image image



Bijeli ruski hrcak
image image



Campbell ruski hrcak

image image

24.02.2009.

NORWICH TERIJER

Norwich Terrier

Zemlja porijekla:
Engleska

Namjena:
Nekad su bili korišteni kao pravi jamari (za lov na životinju ispod zemlje), a danas su pretežno kućni ljubimci.

Veličina:
Visok je oko 25 cm i teške oko 4 kg.

Dlaka:
Ova pasmina ima tvrdu i oštru dlaku. Dlaka na glavi i ušima je kraća nego na vratu, trbuhu i ramenima. Pojavljuje se u brojnim tonovima crvene boje, jednako kao i u pšenično-žutoj, cr­noj s paležom i sivoj boji. Dozvoljena je i manja količina bijele boje, ali nije poželjna.

Njega:
Redovito ga četkajte i češljajte, te odstranjujte mrtvu dlaku. To možete ili učiniti sami, ili posao prepustiti stručnom osoblju salona za pse. Ovis­no o stanju dlake, to je potrebno učiniti otpri­like dva puta godišnje. Također morate odrezati suvišnu dlaku između jastučića na šapama.



Narav:
To su veseli, živahni i inteligentni psi, prijateljski raspoloženi, hrabri i srčani, lukavi, poduzetni, jednostavni, zaigrani, a ponekad i svojeglavi.

Odgoj:
Norvički terijer brzo uči. Pazite na to da uvijek budete dosljedni, jer to su dosta svojevoljni terijeri.

Socijalno ponašanje:
Za terijere, to su psi koji se dosta dobro pona­šaju u prisutnosti drugih pasa. S djecom će ta­kođer rijetko imati problema. Posjetitelje će na­javiti gromkim lavežom, ali nakon toga će biti potpuno mirni.

Vježbanje:
Ovi psi prilagodit će se okolnostima. Nemojte im braniti da kopaju, jer je to njihov urođeni instinkt.

Napomena:

Norvički terijeri imaju uspravne uši.

 
http://www.dog-best.com/rase/slikeras/norv_ter.jpg

24.02.2009.

Europska kratkodlaka mačka

http://lilamoores.googlepages.com/lilac-pointkitten.JPG/lilac-pointkitten-full.JPG

Europska kratkodlaka mačka je kratkodlaka pasmina domaće mačke.

Porijeklo

Europska kratkodlaka je jedna od najstarijih i vrlo uobičajenih pasmina kontinentalne Europe. Prihvaćena je i standardizirana tek u novije vrijeme, godine 1982 . je ovu pasminu priznala međunarodna felinološka asocijacija Fédération Internationale Féline (FIFe).

Danas se europska kratkodlaka izlaže u III.kategoriji - kratkodlake mačke.

Uzgaja se selektivno a većina registara ne dopušta potomke nastale križanjem s britanskom kratkodlakom mačkom. Karakteristike

Tjelesna obilježja europske kratkodlake mačke uglavnom su nalik pasmini britanske kratkodlake. Ima snažno, mišićavo tijelo i gustu dlaku koja je štiti od svih vremenskih uvjeta. Od britanske se razlikuje nešto dužim licem s manje istaknutom vilicom, i nije toliko krupna.

Po naravi je mirna, povučena i inteligentna.

Izgled

    * Tijelo: srednje do velike veličine, mišićavo i elegantno
    * Glava: od trokutaste do okrugle, s izraženom njuškom
    * Oči: Velike, okrugle i dobro razmaknute
    * Uši: srednje veličine, uspravne, s oblim vrhom
    * Rep: širok, srednje duljine, sužava se prema vrhu
    * Dlaka: kratka, gusta i nakostriješena
    * Boje: europska kratkodlaka priznata je u mnogim bojama i kombinacijama boja.

Zanimljivost

Domaće kratkodlake mačke bez rodovnice koje su tipične za većinu zemalja pa tako i za Hrvatsku, također se mogu izlagati na izložbama mačaka u kategoriji Domaća mačka. Naročito lijepi primjerci mogu prema procjeni sudaca biti predloženi u kategoriju Europska kratkodlaka mačka.

24.02.2009.

Britanska kratkodlaka mačka

http://lilamoores.googlepages.com/P1060039.JPG/P1060039-full;crop:0.05,0.13,0.74,0.88.jpg

Britanska krakodlaka mačka je stara britanska pasmina domaće mačke.

Porijeklo
Ova se pasmina razvila tijekom 19. stoljeća od britanskih domaćih i farmskih mačaka, ujedno je najranija priznata pasmina u Velikoj Britaniji. Nakon Drugog svjetskog rata je zadobila novu popularnost u Americi.

Karakteristike
Britanska kratkodlaka mačka je izuzetno prijatne naravi, inteligentna je, mirna i tolerantna. Vrlo je poželjna kao kućni ljubimac, također je izvrstan lovac.

Od drugih kratkodlakih pasmina razlikuje se velikim postotkom jedinki s krvnom grupom B.

Tjelesne osobine

    * Tijelo: krupno i snažno, nošeno nisko na nogama
    * Glava: okruglo lice, puni obrazi
    * Oči: velike, okrugle, bakrene boje ili zlatne
    * Uši: srednje veličine, oblog vrha
    * Rep: kratak, širok, tupog vrha
    * Dlaka: gusta, pomalo nakostriješena
    * Boja dlake: dozvoljene su mnoge boje i kombinacije boja.
24.02.2009.

Miševi

http://www.med.umich.edu/tamc/MouseDishes100dpi.gif

Miševi (Mus) su rod glodavaca iz potporodice pravih miševa. Najpoznatija vrsta iz ovog roda su domaći miševi. Pored njih, ovaj rod obuhvaća još 37 vrsta od kojih su neki, kao domaći miševi, hemerofili, dok su drugi životinje koje žive daleko od ljudi, povučeno, u šumama.

Kao i većina glodavaca miševi su noćne životinje ili su aktivniji u sumrak, ali ih se naravno može sresti i po danu, osobito ukoliko ih brojčano ima više na nekom području. Miševi žive svugdje nema ih jedino na Antarktici i nekim manjim otocima kao niti u moru. Miševi u danu pojedu oko 10% svoje ukupne težine, tako da npr. miš od 20 do 25 grama u danu pojede 2-2,5 grama hrane.

Osobine

Tijelo im je dugo između 4,5 i 12,5 cm, a rep je obično jednako dug kao i tijelo. Prosječno su teški oko 30 grama. Neki miševi su u ljudskom uzgoju dosegli i 60 grama. Divlji miševi imaju siva ili smeđa leđa, a na trbušnoj strani svjetlije sivo ili smeđe, a ponekad i bijelo krzno. U uzgoju su u međuvremenu postignute nebrojene varijacije boja. Rep je pokriven vrlo finom dlakom, tako da se na prvi pogled čini gol.

Anatomija i građa

 Zahvaljujući činjenici da čovjek i mis dijele čak 99% gena, kao i onima o sličnosti razvoja embrija, simptomima mnogih bolesti i zajedničkih oblika poremećaja i ponašanja nije čudno da miš kao jedan od glavnih modelnih organizama dobiva još važniju ulogu.Misevi postaju bitni sudionici u otkrivanju tajni ljudskog genoma. Miševi su mali glodavci koji imaju potrebu stalno uzimati hranu.

Povijest

Miševi su ljudima poznati iz davnina. Odavno su prepoznati kao velike štetočine i prava napast gdje god se nasele.

Miševi kao hrana
Miševi kao hrana u prirodi služe mnoim životinjskim vrstama. Tako se danas kod uzgoja upotrebljavaju kao hrana za kućne zmije i ostale životinje.

Miševi kao kućni ljubimci

Prednosti miševa kao kućnih ljubimaca su:

    * Nisu skupi u nabavi i održavanju
    * Ne zahtjevaju skupu opremu
    * Zabavni su i društveni kao pripitomljene životinje

Mane miševa kao kućnih ljubimaca su:

    * Mogućnost prijenosa zaraze
    * Noćna životinja
    * Kratak životni vijek
24.02.2009.

Zamorac

http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2007/09/19/zamorac-.jpghttp://www.guineapigcages.com/images/BuddywithHay.jpg

Zamorac je glodavac iz obitelji Caviidae i razreda Cavia. Ima sveukupno devet vrsta, ali je najpoznatija C. porcellus, običan zamorac.

Povijest
U engleskom jeziku poznat kao guinea pig ili cavy, ova životinja potječe od pretka Cavia cutleri, koji još obitava u Južnoj Americi.

Vrijeme njihovog dolaska na europsko tlo nije pouzdano, vjerojatno su ih tek kasnije uvezli engleski pomorci. Danas su zamorci jedno od najomiljenijih dječjih kućnih ljubimaca širom svijeta.

Zamorce su držali Inke više ili manje kao kućne ljubimce (točnije, za jelo) davno prije dolaska Europljana. Osvajanjem u XVI st. španjolski konkvistadori su ih pronašli kako slobodno trče po kućama ljudi i odnijeli u Europu, no zamorci su i dalje zadržali svoju ulogu kao hrana.

Vrste

Najpoznatiji su: engleski zamorac (sa kratkom i sjajnom dlakom), paragvajski (sa dugom dlakom) i argentinski zamorac (sa kratkom grubom dlakom).

Prehrana

Važno je napomenuti da zamorce nije uopće teško uzgajati jer je najbitnija tvar u njihovoj ishrani vitamin C koji im se mora davati redovno. Najbolje je dodavati preparat u vodu, i to u omjeru 1/2 šumeće tablete preparata vitamina C na 1/2 l vode.

Razmnožavanje

Ženka zamorca nosi u prosjeku 2 mjeseca, a dužina graviditeta ovisi o broju mladunaca, jer što je više mladunaca ženka će se prije okotiti. Mladi na svijet dolaze u naprednijoj fazi od drugih vrsta glodavaca. Rađaju se s dlakom, otvorenim očima, stalnim a ne mliječnim zubima, ... i već su nakon 2 dana sposobni uzimati čvrstu hranu, ali je ipak potrebno da neko vrijeme (15-ak dana) provedu s majkom zbog sticanja imuniteta preko mlijeka. Ženka može imati 3 legla godišnje, a spolno je zrela s mjesec dana, dok je mužjak spolno zreo s 2-3 mjeseca. Mužjaka nije potrebno odvajati od ženke poslije parenja, ni poslije okota, jer kod njih nije izražena pojava kanibalizma kao kod drugih glodavaca.

Važno je napomenuti da ženka mora imati prvo leglo do svog 8 mjeseca. Ako se prvi puta spari kasnije od toga može imati valikih problema pri porodu, pa i uginuti. Problem je u elastičnosti zdjelice.

http://www.skole.hr/upload/new/images/newsimg/1266/Image/zamorac.jpg

24.02.2009.

Gupi

http://www.ittiofauna.org/webmuseum/pesciossei/cyprinodontes/poecilidae/poecilia/poecilia_reticulata/images/poecilia_reticulata-500.jpgMužjaci su manji od ženki te ljepših i raznolikijih boja. Imaju veće leđne peraje te gonopodij, analnu peraju razvijenu u organ za oplodnju ženke. Gupiji se od svih živorotki najlakše razmnožavaju pa je to jedan od osnovnih razloga zašto se početnici odlučuju baš za ovu vrstu.

Miroljubive su naravi, ne traže posebne uvjete i idealni su za zajedničke akvarije jer će se prilagoditi i uklopiti.http://www.carstvo-ljubimaca.com/slike/clanci/c_13_1.jpg
24.02.2009.

Plava neonka

http://animal-world.com/encyclo/fresh/characins/images/GlowlightTetraWFM_C1283.jpg

Neo
nke su dobile ime upravo po svome neonskome sjaju jer ovo je vrsta koja prelijepo izgleda pod pravilnom rasvjetom. Neonke vole akvarije srednje veličine, malo zatamnjene i gusto zasađene s mekšom vodom i temperaturom oko 22 C. Kako bi njihova neonska osobina došla do izražaja, preporučuje se držanje u jatima od najmanje 20 riba, što je akvarij veći i više ih ima, to je dojam veličanstveniji. Zbog uvoza ove ribe često znaju biti loše kvalitete pa pripazite na deformacije prilikom kupnje.

http://animal-world.com/encyclo/marine/goby_ble/images/NeonGobyWMGo_C030.jpg

24.02.2009.

Barbus tetrazona

http://www.hobbyland.bio.br/img/barbus_tetrazona_sumatra.jpgRibe ova vrste slove kao dobri i brzi plivači, a dolaze u više vrsta i boja. U domaćim zooshopovima često ćete vidjeti ove vesele, živahne ribe koje plivaju razigrano po akvariju. Narav im je miroljubiva, no vole grickati peraje drugim ribama pa ih ne bi trebalo kombinirati sa skalarima, bettama i ostalim ribama raskošne opreme za plivanje. Jako vole jesti, najbolje se osjećaju u gusto zasađenim akvarijima, a što je veće jato barbus tetrazona, manja je vjerojatnost da će gnjaviti ostale ribe s već spominjanim grickanjem.

15.02.2009.

Patuljasti kunić

http://img461.imageshack.us/img461/5793/cuf12xi.jpg

Patuljasti kunić je vrsta domesticiranog europskog kunića (Oryctolagus cuniculus).

Osobine
Uzgajaju se samo kao kućni ljubimci. Iste karakterne osobine kao i ostali domesticirani zečevi, sa malo više temperamentne osobine. Energetični su i osjetljivi (lako ih se može uznemiriti). Mogu biti za kuću i mogu se prilagoditi društvu kućnog psa i mačka. Vrlo su fragilne životinje i lako uđu u stres.
Hranjenje i prehrana
Konzumiraju travu, žitarice i razno sočno zelenilo. Njihov probavni sustav je slabiji od njihovih većih rođaka i mnogo lisnatog povrća poput salate i kupusa mogu im zadaviti zdrastvene probleme. Veliki udio njihove prehrane čini sijeno i sl.
Opće karakteristike
Neke od boja: crna, plava, čokoladna, jorgovan (bljedoljubičasta), čeličnosiva, vidra, srneća, ris, opal, žućkastosmeđa (zagasito), također i bijeli crvenooki (rubin) i plavooki

Masa: čistokrvni 500g-1400g; veći pripadnici vrste 1400g-1800g

Životni vijek: 5 - 8 godina

15.02.2009.

Šta sve treba da znaš o ovoj simpaticnoj životinjici?

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/8/86/Chinese_Hamster.jpg

UOPŠTENO O HRCKU

Najcešce se kao kucni ljubimac drži zlatni hrcak. Srodan je miševima, dakle pripada porodici glodara. Dugacak je oko 20 cm i ima veoma kratak repic. Noge mu nisu pokrivene krznom. Na prednjim nožicama ima po cetiri, a na zadnjim po pet prstiju. Na obrazima ima specijalne "kesice" koje mu služe kao "magacin" za hranu i u njima može da sakupi toliko zrnevlja koliko iznosi polovina njegove telesne težine.

Zlatni hrcak ne voli društvo. Kada su jako mali, treba da budu uz svoju mamu, otprilike 8 nedelja, a nakon tog vremena, treba ih razdvojiti, jer ako ih ima više u istom kavezu, skloni su tucama, pa neko može i da nastrada. Dakle, važi pravilo: "jedan hrcak, jedan kavez". Medutim, ima nekih vrsta, kao što je patuljasti hrcak, koje "podnose" društvo drugih.

Ovaj kucni ljubimac je jednostavan za držanje. Jeftin je, dobrocudan, lako se pripitomljava pa se o njemu mogu brinuti i mala deca. Životni vek mu je u proseku dve i po godine, ali nije retko da doživi i 4 godine.

KAKO GA SMESTITI?

Pre svega, moraš da mu nabaviš udobnu kucu koja odgovara njegovim potrebama. U prodavnicama kucnih ljubimaca mogu se kupiti specijalni kavezi, sa svim stvarcicama koje ce novom clanu vaše porodice biti neophodne da bi se prijatno osecao. Na dno kaveza stavi debeli sloj piljevine, a u jedan cošak mu ostavi krpice, slamu i slicno, da bi mogao da napravi gnezdo. Kavez postavi na neko mirno mesto koje nije izloženo suncevoj svetlosti, a zašticeno je od promaje. Obrati pažnju na to da u prostoriji u kojoj ce boraviti tvoj mali prijatelj temperatura vazduha mouvek bude ista.

ŠTA JEDE?

Kad budeš kupovao kavez, kaži mami ili tati da ne zaborave na hranilicu u koju ceš stavljati zrnevlje za svog ljubimca. U "pet-šopovima" postoje specijalne mešavine zrnevlja za hrcke. Ukoliko mu svakoga dana budeš davao socno lišce zelene salate, maslacka ili spanaca, onda mu voda nije potrebna, pošto on "izvuce" vodu iz tih biljaka. Medutim, ako mu se ne daje zeleno lišce, onda mu se u kavez mora staviti i pojilica sa svežom vodom.

Pored zrnevlja i lišca, dobro mu je s vremena na vreme dati kolutove sveže šargarepe, jabuke ili kelerabe, a da bi mogao da troši svoje zube, nije loše da mu se u kavez stavi i parce sipine kosti ili komad tvrdog drveta.

KAKO GA NEGOVATI?

On ce se sam brinuti o svojoj cistoci, tako da nije potrebno da ga cetkaš. Izuzetak je samo jedna vrsta dugodlakih hrcaka koji se ponekad moraju išcetkati da bi im se odstranila piljevina iz krzna. To je najbolje uraditi mekanom cetkicom za zube. Takode ga ne treba ni kupati, jer bi se na taj nacin odstranila prirodna masnoca iz njegovog krzna i postao bi podložan mnogim kožnim oboljenjima. S vremena na vreme, stavi mu u kavez plitku posudu sa cistim, suvim peskom. On ce se u njemu valjati, kao što radi u prirodi, i na taj nacin ce odstraniti višak masnoce iz svog krzna.

CIŠCENJE KAVEZA

Dva puta nedeljno, izvadi hrcka iz kaveza, baci staru piljevinu i eventualne ostatke hrane, operi dno kaveza, a zatim stavi u njega svežu piljevinu, ali mu ostavi bar deo starih "krpica" iz gnezda, jer on to tako voli. Dok cistiš kavez, proveri i hrckovo zdravstveno stanje. Ako primetiš da su "kuglice" koje ostavlja za sobom mekane, moguce je da ima proliv. Ako ih ne pronadeš, možda pati od zatvora. U oba slucaja moraš se posavetovati sa veterinarom.

KOŽNE INFEKCIJE

Može da se desi da tvoj hrcak "zakaci" i neku kožnu bolest. Ako primetiš da gubi dlaku, da se preterano ceše, da mu se koža peruta ili je preosetljiva na dodir, najverovatnije je u pitanju neka alergija, gljivicno oboljenje ili su ga napali kožni paraziti. U svakom slucaju, moraš ga odneti kod veterinara.

15.02.2009.

Piton pokušao progutati aligatora i eksplodirao

NEDAVNA borba na život i smrt četiri metra dugog Burmanskog pitona i upola kraćeg aligatora u američkom Nacionalnom parku Everglades završila je prizorom iz filmova strave, zmija je pokušala progutati živog gmaza i pritom jednostavno eksplodirala. Taj je događaj ojačao strahove biologa da bi te neautohtone zmije mogle ugroziti opstanak cijelog niza životinjskih vrsta u Evergladesu, poput drugih reptila, čaplji, vjeverica ili vrabaca. Mučne dokaze sraza pitona i aligatora prošlog su tjedna otkrili i snimili jedan biolog istraživač i pilot helikoptera. Iz rasprsnute zmije je virio stražnji dio aligatora, a profesor bologije sa Sveučilišta Florida Frank Mazzotti smatra kako je gmaz možda zabio kandže u pitonov trbuh dok ga je on pokušavao probaviti. To je već četvrti sukob te dvije vrste u posljednje tri godine, a u dosadašnjima se snažnijim pokazao aligator ili nije bilo pobjednika. "Postojala je nada da aligatori mogu kontrolirati Burmanske pitone, ali ovo pokazuje da će borba biti neizvjesna. Jednom će pobijediti aligator, drugi put piton. To istodobno znači da više ništa u parku Evergladesu neće biti sigurno pred pitonom", kazao je Mazzotti. Ne zna se koliko je točno pitona u tom parku, ali mnoge ostavljaju bivši vlasnici koji su ih držali kao kućne ljubimce, a u posljednje dvije godine uhvaćeno ih je najmanje 150. (HINA) ----------------------------------------------------- s tim što je ovo notorna glupost, jer burmanski piton nikada ne guta živi plijen, prethodno ga uvijek ubije.

15.02.2009.

Riđovka

Riđovka (Vipera berus) Riđovka je najrasprostranjenija zmija Europe i najrasprostranjenija zmija uopće. Prostire se preko čitave Europe, kroz Rusiju sve do obale Tihog oceana. U Švedskoj se može naći i u Arktičkom pojasu. Nema je u južnoj Španjolskoj, južnoj Italiji na jugu Balkanskog poluotoka i na nekim većim Mediteranskim otocima. To je jedna od rijetkih zmija čija je biologija dobro proučena. Voli vlažnija staništa od poskoka. Za razliku od poskoka, češće se nalazi u nizinama, u blizini bara ili močvara. U Alpama se može naći i preko 2000 metara n/m. U jesen koti žive mlade. Otrov joj nije tako jak kao u poskoka, iako u nekih osoba može doći do jačih oštećenja tkiva. Simptomi trovanja su bol i oticanje. Ugriz riđovke uglavnom nije smrtonosan za zdravog, odraslog čovjeka. Ipak, preporuča se potražiti liječničku pomoć.

15.02.2009.

EVROPSKE VRSTE ZMIJA

Europske vrste U Europi žive samo opasne zmije otrovnice iz porodice ljutica. Većina je europskih ljutica vrlo mala (mnoge su manje od 60 cm), pa ako i dođe do ugriza, količina ubrizganog otrova je vrlo mala. Sve europske ljutice imaju otrov u kojem prevladavaju hematotoksične tvari. One izazivaju poremećaje u broju krvnih stanica, poremećaje u mehanizmu grušanja krvi, te izravno razaraju tkivo. Nakon ugriza javlja se bol i otok koji se brzo širi od mjesta ugriza. Na mjestu ugriza i u njegovoj okolini mogu se javiti i mjehuri ispunjeni bistrom tekućinom. Ako je ubrizgana veća količina otrova, a ugriz se ne liječi, kao jedna od komplikacija (iako vrlo rijetko) može se javiti i gangrena. Najčešći su ugrizi u prste ruku ili u nogu. Osobito su opasni ugrizi u glavu, vrat ili u krvne žile.

15.02.2009.

Poskok

Poskok (Vipera ammodytes) Poskok je najopasnija i najveća europska otrovnica. Ženke narastu oko 60 cm, ali mužjaci mogu narasti i do 100 cm. U nekih je populacija zamjetna razlika u boji između mužjaka i ženki. Mužjaci su pepeljasto sivi, a ženke su najčešće smeđe, sivosmeđe ili crvenosmeđe. Na leđima se nalazi karakteristična "cik - cak" linija koja je u nekih primjeraka izlomljena, te čini rombove. Na vrhu poskokove njuške nalazi se mali roščić. Poskok se hrani gušterima, malim glodavcima i pticama. Pari se u proljeće, a u jesen ženka okoti 3 - 10 (ponekad i više) živih mladih. Nije agresivan i ako se uznemiruje počinje siktati i pokušava pobjeći. Često ga je potrebno jako isprovocirati da bi ugrizao. Ako, međutim, dođe do ugriza, potrebno je potražiti liječničku pomoć, jer je poskok jako otrovan. Prvi simptomi trovanja su bol i(ili) oticanje ugriženog dijela tijela. Otok se javlja 2 - 3 minute nakon ugriza i brzo se širi. U velikih primjeraka zubi mogu biti i 1cm dugi, pa otrov može biti unesen u mišić što ubrzava razvoj simptoma trovanja. Pošto se poskoci lako održavaju i razmnožavaju u zatočeništvu, oni se često koriste kao izvor otrova za proizvodnju antiseruma.

15.02.2009.

PODJELA ZMIJA

Podjela Postoje dvije porodice zmija otrovnica: * Elapidae (guje) i * Viperidae (ljutice i jamičarke). U porodicu guja spadaju kobre, mambe, koraljne zmije, australske otrovnice, morske zmije, te još neke zmije Azije i Afrike. U porodicu ljutica i jamičarki spadaju europske, azijske i afričke ljutice, čegrtuše, te južnoameričke i azijske jamičarke.

15.02.2009.

SIRIJSKI HRCAK

http://i164.photobucket.com/albums/u35/alexabig/syrian-hamster-0008.jpg

Sirijski hrčak (Mesocricetus auratus) je glodavac (Rodentia) podrijetlom iz Sirije, ponekad se još naziva i "Zlatni hrčak", što mu je zapravo originalna boja u prirodi. Unutar porodice Cricetidae spadaju u rod hrčaka.

Obilježja

Također danas postoji mnogo različitih boja i vrsta njihove dlake, npr. dugodlaki hrčak, sirijski hrčak bez dlake, crni hrčak i obični sirijski hrčak. Sirijski hrčak je najpopularnija vrsta hrčka za držanje kao kućnog ljubimca.

Ima mnoge predispozicije koje se sviđaju kupcima. Sirijski hrčak vrlo je zahvalan kućni ljubimac zato što mu je veličina vrlo mala, otprilike 15 do 18 cm. Ima kratak rep (samo oko 8 mm) i što je vrlo važno ne smrdi. Vrlo je pogodan za ljude koji imaju malu djecu, jer su vrlo umiljati i nisu nasrtljivi. Postoji još par razloga zašto ih ljudi vole držati, jedan od tih razloga je cijena koja je vrlo povoljna, drugi razlog zašto ih ljudi vole je način njihovog održavanja koji ne traži puno, treći razlog je vrlo laka ishrana koju mogu primjenjivati čak i djeca. Za razliku od nekih egzotičnih životinja poput iguane ili njima sličnih, sirijski hrčci žive vrlo kratko. Životni vijek jednog hrčka je odprilike 2 - 2,5 godine. No nerijetko dožive i 3, 4 pa čak i više godina. Sirijski hrčak je većinom noćna životinja, što znači da će prek dana spavati, a noću biti vrlo aktivan. Sirijske hrčke možemo držati u paru, ali ako su iste starosti ili ako ih uzmemo iz istog legla, u protivnom doći će do tuče u kojoj hrčci mogu biti ozljeđeni.

Porijeklo
Područje koje u prirodi nastanjuje ova vrsta je samo oko 10 - 15.000 km² velika visoravan Aleppo u sjevernoj Siriji. Kako je to područje za divlju vrstu vrlo maleno, IUCN ga je uvrstio u skupinu ugroženih životinja. Prvi put je opisan 1797. Dugo vremena ih se smatralo nestalim ili izumrlim, dok ih 1930. prof. Israel Aharoni nije našao ženku s leglom s jedanaest mladunaca. Preživjelo je troje mladunaca koji su zatim razmnožavani u Hebrew University u Jeruzalemu. Njihovi potomci su dugo bili jedini domesticirani sirijski hrčci, kako kao kućni ljubimci, tako i kao laboratorijske životinje. Nakon 1971. pojedini primjerci divljih sirijskih hrčaka uhvaćeni u sirijskoj pustinji uvedeni su u njihov uzgoj.

Način života

Skotnost traje samo oko 16 dana, a leglo ima najčešće 4 mladunca (uglavnom 2 do 5). U godini dana mogu biti do osam legla. Mladunci su spolno zreli u dobi između 38 i 42 dana. Sirijski hrčci su izraženi samotnjaci. Odrasle ženke reagiraju krajnje agresivno na pripadnike iste vrste oba spola, uključujući i vlastito potomstvo. U uzgoju, mužjake spajaju sa ženkama samo na vrlo kratko vrijeme.

Sirijski hrčci su životinje koje kopaju skrovišta i kanale do najdublje 110 cm. Gnijezda su im najčešće u dubini od 40 do 90 cm pod površinom.

Prirodni neprijatelji su im svi sisavci i zmije koji se inače hrane glodavcima, no i čovjek.


15.02.2009.

Chausie

http://www.chausiebreed.com/public/breeder/5.jpg

Chausie je hibridna pasmina mačke koja je nastala križanjem ženke domaće mačke i mužjaka divlje mačke Felis chaus (mačka iz džungle) .
Selektivnim uzgojem i ispravnom socijalizacijom ove mačke mogu biti vjerni kućni ljubimci.

Nastanak
Još od početka 20 .stoljeća, a naročito 1960-ih godina uzgajivači mačaka križaju slučajno i namjerno domaće mačke s bliskim srodnicima, divljim mačkama. U krugovima uzgajivača vodi se rasprava o etičnosti takvog sparivanja, ipak do danas je priznato nekoliko pasmina koje su nastale križanjem domaće i divlje mačke. Zemljom porijekla smatra se SAD, gdje je 1995 . godine ovu pasminu priznala felinološka organizacija TICA.

Karakteristike

Ove su mačke atletski građene, dugih nogu i kratke dlake.

Po naravi je ljubazna, privržena i živahna mačka, a karakter se još razvija putem selektivnog uzgoja.

Pokoljenja koja nastaju križanjem obilježavaju se F1, F2, F3 i F4, obzirom na stupanj zastupljenosti krvi Felis chaus -a kod potomaka. Najveći dio mužjaka u pokoljenjima od F1 do F4 je sterilno.

Tjelesne osobine

    * Tijelo: krupno, četvrtasto sa snažnim prsnim košem
    * Težina: 4,5 do 10 kg
    * Glava: lagano klinastog oblika, visoke jagodice, snažna brada
    * Oči: velike, bademastog oblika
    * Uši: u korijenu široke, velike, sa čuperkom na vrhu
    * Krzno: gusto i kratko
    * Rep: dosiže do ispod skočnog zgloba
    * Boje: smeđi točkasti tobi (tabby), jednobojno crna, srebrna obojenih okrajina (pointed)

15.02.2009.

Manska mačka

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/7c/Manx_breed_cat_named_Inkku.jpg/250px-Manx_breed_cat_named_Inkku.jpg

Manska mačka ili manx je prirodno nastala pasmina domaće mačke, koja je nastala na otoku Manu u Irskom moru, prije 200 do 300 godina. Manska mačka je poznata po potpunom ili djelomičnom nedostatku repa.

Nastanak

Moderna znanost objašnjava porijeklo manske mačke dolaskom mačaka s dominantnim mutacijskim genom bezreposti na otok Man, najvjerojatnije tijekom 18.stoljeća.

Bezrepost se povremeno javlja kod svih mačaka kao slučajna prirodna mutacija, ali opstaje samo u izoliranim skupinama.

Mutacija koja skraćuje rep manske mačke, stvara različite stupnjeve skraćenja. Tako se u leglima manskih mačaka nalaze mačići svih stupnjeva skraćenog repa.

Današnji idealan manx za izložbe je potpuno bez repa. Manx mačke s djelomičnim ili čitavim repom ne mogu se kvalificirati za izložbe.

Tjelesna obilježja

Najizrazitija tjelesna obilježja ove mačke su nedostatak repa i visoke (duge) stražnje noge.

    * Težina: 3,5-5,5 kg
    * Glava: velika i okrugla
    * Oči: usklađene s bojom dlake
    * Uši: veće i visoko postavljene, s okruglim vrhom
    * Tijelo: čvrsto, zbijeno.
    * Noge: stražnje noge su vidljivo dulje od prednjih
    * Boje: mnoge boje su prihvaćene, kao i njihove kombinacije
      Mačić manske mačke
      Mačić manske mačke
    * Dlaka: gusta, dvoslojna, bogata. Kvaliteta dlake je važnija od boje
    * Stražnjica: okrugla, široka
    * Rep: bez izbočine kosti ili hrskavice

Manske mačke se izlažu u dvije duljine dlake.

    * Narav: Manska mačka smatra se tihom, vrlo dobroćudnom i razigranom mačkom.

Manx sindrom

Manx sindrom je kolokvijalni naziv za stanje koje je rezultat mutacijskog gena bezreposti koji previše skraćuje kralježnicu.

On može ozbiljno oštetiti leđnu moždinu i živce, uzrokovati malformaciju leđne moždine (spina bifida) kao i probleme s crijevima, mokraćnim mjehurom i probavom. U jednoj studiji je utvrđeno da se ovo javlja kod oko 20% manskih mačaka, od kojih su skoro sve bile potpuno bez repa.

Današnja pojava sindroma je rijetka obzirom na pažljivu uzgojnu praksu.

15.02.2009.

Betta

http://ebetta.com/wp-content/uploads/2007/10/yellow-indigo-betta-fish.jpghttp://www.flippersandfins.net/Images/BettaFAQDRCTMale.jpg

Bette su miroljubive ribe iako za vrijeme mrijesta malo teritorijalne. Zanimljivo je da se mužjaci ne podnose pa se nikako ne smiju stavljati u isti akvarij jer će se tući i gristi do smrti. Mužjaci privlače pažnju jer su iznimno atraktivni zbog svojih lijepih boja i peraja. Preferiraju gusto zasađene akvarije, s osrednjom rasvjetom i puno prostora za plivanje. Odgovara im slaba cirkulacija vode i dosta plutajućih biljaka.

http://edlab.tc.columbia.edu/files/betta-fish-18.jpg

15.02.2009.

Morski akvarij

http://smedia.vermotion.com/media/18803/resources/reef2559.jpgPostoji nekoliko vrsta morskih akvarija o kojima valja razmisliti prije realizacije ideje. Društveni akvarij stanište je manjim, mirnijim ribama, koje su kompatibilne s drugim vrstama i mogu opstati u idealnom suživotu sa njima. Akvarij predatora ugostit će agresivnije i aktivne vrste koje ne toleriraju baš svakog stanara pa se potrebno odlučiti za određeni broj jedinki iste vrste.

Koraljni greben slovi za jedan od najljepših vrsta akvarija, izuzetno je zahtjevan, tehnički i financijski. Za akvarij s beskralježnjacima mogu se odlučiti i početnici koji imaju dovoljno vremena i strpljivosti posvetiti se održavanju kvalitete vode za njihove stanare – zvijezde, spužve, ježeve. U zadnje vrijeme naročito je popularan akvarij s ribama Jadranskog mora.

U morskim akvarijima uz sve klasične parametre, treba naročito voditi računa o kiselosti/lužnatosti vode i naravno o salinitetu. Živo kamenje jedan je od prijeko potrebnih elemenata u morskom akvariju. Uzeti su iz njihovog prirodnog morskog staništa i preneseni u akvarij. Nužni su zbog iznimnih filtracijskih sposobnosti koje mogu zahvaliti svojoj poroznosti i predstavljaju savršeni prirodni mehanizam filtracije vode. „Protein skimmer“ tipični je i obavezni dio opreme morskog akvarija. Funkcionira na principu da se nečistoće u vodi lijepe za površinu mjehurića zraka i izlaze na površinu u obliku pjene. Mehaničkim uklanjanjem pjene rješavamo se nečistoće iz vode.
Najpoznatije ribe morskih akvarija su gobi, clownfish (Nemo), kirurg, kardinal, boxfish, butterflyfish – sve su nevjerojatno predivnih oblika i očaravajućih boja. Clownfish je najpopularniji primjerak akvarijske morske ribe. Postoji u 26 različitih vrsta. U prirodi je poznat po suživotu s anemonom, no u akvariju to nije nužno potrebno. Dvospolci su, a tijekom razvoja dominantni primjerak
postane ženka. Osjetljive su, trebaju kvalitetnuvodu i dovoljno svjetlosti.
Gobi – razvijena porodica s otprilike 1600 vrsta. Prilagodljive su, mirne i idealne za društveni akvarij. Zbog skromnih zahtjeva idealne za početnike.
Butterflyfish – riba za napredne akvariste. Jedinke iste vrste su povezane u zajednice i brane svoj teritorij. Prilikom smještanja u društveni akvarij potrebno je voditi računa o tome da jedinke drugih vrsta budu slične veličine i da ne budu agresivne.

15.02.2009.

Dekoriranje akvarija

http://akvarij.com/gslik_mor_akv/10/original/morski_akvarij_velikosti_230l.jpg

Pravilnim odabirom raznih dekorativnih elemenata, vrlo je lako sastaviti svoj akvarij iz snova. Panjevi, stijene, keramički ukrasi, kamenje – sve može izgledati lijepo, ali imperativ prije svega treba biti prirodnost. Akvarij oponaša život u prirodi, stoga će svaki pretjerani, šareni ili neprirodni element dekora izgledati suvišno i neće se uklapati u sliku prirodnog akvarija. U početku je najbolje voditi se izrekom – manje je više.
Na vanjsku pozadinu akvarija poželjno je zalijepiti tapetu u nekoj od prirodnih boja, materijala ili uzoraka. Šljunak, razni oblici gline ili jednostavni gotovi supstrati prirodna su podloga koja će pogodovati rastu bilja. Ne smije biti kemijski tretirana niti oštrih bridova, kako se ribe ne bi ozlijedile. Igrom različitih veličina i granulacija šljunka moguće je postići zanimljive reljefne oblike. Mnoge ribe vole prirodna skrovišta, stoga im treba omogućiti skrivanje u prirodne rupe ili špilje kojese formiraju od kamena ili drveta.

15.02.2009.

Oblik akvarija

oblik akvarijaPostoji niz prihvatljivih oblika akvarija – pravokutni, duguljasti, polukružni, izduženi heksagonalni, s ravnom ili zaobljenom prednjom stranicom. Bilo koji od ovih oblika je prihvatljiv, a najvažnije je da je dovoljno velik i za ribe i zavodeno bilje ili ukrase kojima namjeravate oplemeniti vodeni svijet. Sljedeći korak u stvaranju akvarijskog mikrosvijeta jest nabava tehničkih uređaja bez kojih akvarijski svijet ne može opstati i koji pomažu da njime lakše upravljamo i održavamo ga. Također je važan i odabir supstrata koji polažemo na dno akvarija te napokon planiranje i odabir dekora, biljaka i onog što najviše veseli - ribica.

15.02.2009.

Smještaj akvarija

ribe akvarijZa smještaj vodenog svijeta potrebno je odabrati odgovarajuće mjesto jer akvarij mora biti na mirnom mjestu, zaštićen od propuha i direktne svjetlosti, koja uzrokuje nekontrolirani razvoj zelene alge. S obzirom da prosječni akvarij zapremine 150 litara teži otprilike 200 kilograma, postolje na kojem će stajati mora biti vrlo čvrsto, a valja voditi računa i o blizini utičnice, jer je izvor struje prijeko potreban za funkcioniranje akvarija. Razmislite čak o izradi metalne ili zidane konstrukcije za postolje akvarija, jer se drvo pod težinom savija, a pod utjecajem vode mijenja oblik, što može oštetiti akvarij

15.02.2009.

JAZAVČAR

Dachshund (Teckel)

FCI je
jazavčarima namijenio zasebnu IV grupu. U njoj su razvrstani po veličini i dlaci. Tako imamo jazavčare normalne veličine (do 9 kg), patuljaste(do 4kg) i kuničare (do 3,5kg). Prema dlaci su podijeljeni na kratkodlake, dugodlake i oštrodlake. Pasminski standard jednak je za sve tri vrste jazavčara.

13.02.2009.

Orijentalne pasmine macke

U ovo spada sedam pasmina: peterbald, sijamske, belineske, orijentalne dugodlake i kratkodlake, 

Seychellois kratkodlaki i dugodlaki. O peterbaldu sam pisao u bezdlake pasmine pa evo o ostalima: Sijamske mačke od davnina se nalaze na Tajlandu. Spominju se Knjiga pjesama-mačke.

Pretpostavlja se da je uzrok neka genetska mutacija. Balineška mačka je dugodlaka sijamska. U leglu sijamske rodili su se dugodlaki mačići sto upućuje an činjenicu da su sijamske davno križane sa dugodlakim mačkama. Orijentalne mačke rezultat su želje da sijamska mačka bude i jednobojna. Sijamske križane sa domaćima da bi se na kraju dobila orijentalna. Seychellois kratkodlaki i dugodlaki su također, kao i orijentalne, sijamske sa drugim uzorkom. http://www.orecatay.com/images/meimei_w_kids.jpg

07.02.2009.

Bul­ter­i­je­r

http://www.bulterijer.co.yu/kenzed.jpg

Ja­mes ­Hinks iz Bir­ming­ha­ma u En­gle­skoj stvo­rio je Bul­ter­i­je­ra že­le­ći do­bi­ti naj­bo­ljeg psa za bor­bu. Naj­više je vo­lio bi­je­le Bull­ter­ri­e­re i oni su po­sta­li, a i da­nas su, mo­der­ni pra­ti­o­ci. ­Hinks je ne­ho­ti­ce uzro­ko­vao po­ja­vlji­va­nje mno­gih zdrav­stve­nih pro­ble­ma, ko­ji se kod dru­gih Bul­ter­i­je­ra mno­go rje­đe ja­vlja­ju.

Bul­teri­jer je bio uzga­jan za­dnjih 100 go­di­na da bi se do­bi­la ži­vo­ti­nja ka­kvu da­nas po­zna­je­mo do­brog tem­pe­ra­men­ta, na gla­su po svo­joj Iju­ba­zno­sti pre­ma Iju­di­ma i bla­go­sti sa dje­com. Če­sto ­zvan i En­gle­ski bull­ter­ri­er, po ze­mlji svo­ga po­ri­je­kla, on po­put pra­vog Bri­tan­ca pred­sta­vlja lik gen­tle­ma­na me­đu osta­lim psi­ma -po­no­san, str­pljiv, ­odan i sa sja­jem u oku. Nje­gov ka­ra­kter je­dno­sta­vno ga ne svr­sta­va u pse po­go­dne za bo­ri­la­čki ­ring, bez ob
zi­ra na izu­ze­tne fa­ci­jal­ne ka­ra­kte­ri­sti­ke ko­je ga či­ne po­go­dnim za ta­kva za­strašuju­ća dje­lo­va­nja.

Tem­pe­ra­ment bull­ter­ri­e­ra je ta­kav da će on tr­pje­ti zna­tne ko­li­či­ne pro­vo­ka­ci­ja pri­je ne­go­li uz­vra­ti mi­lo za dra­go - su­više spo­ra za bo­ri­la­čku dru­ži­nu. On po ­svom pri­ro­dnom obli­ko­va­nju je­dno­sta­vno ni­je na­pa­da­čka ži­vo­ti­nja. Bul­teri­jer je naj­sre­tni­ji ka­da po­tpu­no su­dje­lu­je u obi­telj­skim akti­vno­sti­ma i uži­va u dje­čjem društvu. Bul­t­eri­jer po­tje­če od više pa­sa. U se­le­kci­ji su se ko­ri­sti­li sta­ro­en­gle­ski bi­je­li ter­ri­er, fox ter­ri­er kra­tke dla­ke, bul­dog, pa čak ima i kon­tro­ver­zi­je o učešću dal­ma­tin­skih pa­sa u tim kri­ža­nji­ma ra­di do­bi­va­nja pi­gmen­ta­ci­je. Bulter­i­jer je mir­na pa­smi­na ko­ja vo­li lju­de. Ta­ko­đer je ma­nje od pro­sje­ka ­sklon napadanju, no ka­da ugri­ze, na­sta­je zna­tna ozlje­da, jer teško ­otpušta vi­li­cu.http://www.dog-best.com/fci/img/111/bulterijer.jpg

31.01.2009.

BOBTAIL

http://www.dogfacts.org/bobtail-dog-picture.jpghttp://www.centrecanin.com/images/b%C3%A9b%C3%A9%20bobtail.jpg

Standard

Zemlja porijekla: Velika Britanija

OPĆI DOJAM:
Snažan, kompaktan pas, potpuno simetričan. Ne smije odavati dojam psa na dugim nogama, bogato odlakan po čitavom tijelu. Mišićav pas, snažnog tijela, inteligentnog izraza. Prirodni izgled se ne smije mijenjati šišanjem ili trimanjem.

KARAKTERISTIKE:
Veoma snažan pas, lagano uzdignute leđne linije, tijelo ima oblik kruške kada ga gledamo odozgo, korak je tipično medvjedast kada ide kasom ili hoda. Lavež je vrlo zvonak.

NARAV:
Poslušan pas stabilne naravi. Vrlo vjeran bez znakova nervoze ili neopravdane agresivnosti.

GLAVA I LUBANJA:
Proporcionalna veličini tijela. Lubanja široka i četvrtasta. Dobro zaobljeni očni lukovi. Fino izražen stop. Vilica snažna, četvrtasta i tupa, dužine otprilike polovine glave. Nos velik i crn. Nosnice široke.

OČI:
Postavljene dosta široko, tamne ili plave. Svijetle oči su nepoželjne. Poželjna pigmentacija oko očiju.

UŠI:
Male, nošene priljubljene uz glavu

GUBICA/ZUBALO:
Zubi snažni, veliki i ravni. Škarasto zubalo, snažne vilice sa savršenim, pravilnim i potpunim škarastim zubalom, tj. da gornji zubi lagano preklapaju donje. Klještasto zubalo se tolerira.

VRAT:
Poprilično dugačak, jak, lagano povijen.

PREDNJE NOGE:
Potpuno ravne, snažnih kostiju, držeći tijelo dovoljno daleko od zemlje. Laktovi priljubljeni uz prsni koš. Ramena dobr
o položena prema natrag, šire se od grebena prema vrhu plećnih zglobova. Gruba ramena nepoželjna. Pas je niži u grebenu nego u slabinama.

TIJELO:
Prilično kratko i kompaktno sa dobro savijenim rebrima i dubokim i snažnim prsnim košem.

STRAŽNJE NOGE:
Slabine vrlo snažne, široke i zaobljene; noge snažne i mišića
ve, bedro dugačko i dobro razvijeno, koljeno naglašeno, pete niske. Odostraga gledano, pete bi trebale biti ravne, šape nisu zaokrenute ni prema unutra ni prema van.

ŠAPE:
Male, okrugle i zbijene; prsti dobro zaobljeni, jastučići skupljeni i čvrsti. Peti prsti se odstranjuju.

REP:
Obično potpuno kupiran.

KRETANJE:
Kada hoda, izgleda kao medvjed gledan odostraga. Kada kaska, iskorak je dugačak i snažan a noge idu potpuno ravno
u smjeru kretanja. Galop elastičan. Kada idu polako neki psi imaju devin korak. U kretanju, glavu drže u prirodnom malo spuštenom položaju.

DLAKA:
Gusta, oštra, nije ravna nego valovita i ne smije biti kovrčava. Podlaka ne propušta vodu. Glava dobro odlakana, uši su srednje prekrivene dlakom, vrat kao i prednje noge dobro odlakani. Stražnji dio još jače odlakan nego ostali dio tijela. Kvaliteta i gustoća dlake su važnije od same duljine.

BOJA:
Sve nijanse sive, sijede i plave. Tijelo i zadnje noge su u jednoj boji sa ili bez bijelih "čarapa". Bijele mrlje u sivoj dlaci ne treba potic
ati. Glava, vrat, prednje noge i donji dio trbuha su bijeli, sa ili bez sivih oznaka. Smeđe nijanse nepoželjne.

VELIČINA:
61 cm i više za mužjake, 56 cm i više za ženke. Tip i simetrija su vrlo važni i ne smiju se žrtvovati samoj veličini.
http://www.pointernet.pds.hu/Kutya/kepek/bobtail04M.jpghttp://zooclub.biz/img/sale/1540shttp://www.narvax.com/Pictures/Postcards/Bobteil04_01a.jpg

31.01.2009.

Dugodlaki škotski ovčar

http://img59.imageshack.us/img59/9134/koliekoyn4.jpghttp://www.carstvo-ljubimaca.com/slike/pclanci/cp_12_3.jpg

Dugodlaki Škotski ovčar (engl. Rough Collie) ili Škotski ovčar, Škot, Škotski Collie ili ponekad i samo Collie. (engl. Rough Collie). Škotski Collie izvorno je uzgojen za ovčarenje u Škotskoj.

Popularnost

Ovo je danas jedna od najpoznatijih pasmina u svijetu, za to su zaslužni djela i rad Alberta Paysona Terhunea i mnoge novele, filmovi, serije s poznatim imenom Lassie. Lik Lassiea je osmislio Eric Knight u kratkoj priči objavljenoj 1938. godine Lassie se vraća kući (objavio Saturday Evening Post) i 1940. godine kada je izdana kao novela. "Lassie" je prvi put ekraniziran 1943. godine u filmu Lassie se vraća kući s glumcima Roddy Mc
Dowall i Elizabeth Taylor. Prateći uspjeh filma, već 1945 godine objavljen je nastavak Lassiejev sin s glumcima Peter Lawford i June Lockhart. Sljedeće godine, 1946, objavljen je treći nastavak Hrabrost Lassiea s Elizabeth Taylor. 1949. godine počela je s emitiranjem radio emisija "Lassie Radio Show". Između 1950-1990 godina emitirane su TV serije Lassie, njih ukupno tri (1954-1974 (s Tommy Rettig), 1980tih-1990tih, 1997-1999). 2006. godine u UK objavljeno je reizdanje prvotnog filma s naslovom Lassie s glumcima Peter O'Toole, Samantha Morton.

Lassie je jedna od samo troje životinja k
oja je dobila zvijezdu na Hollywoodskoj stazi slavnih. (ostali su Rin tin tin i Stronghead 2005. godine show business journal Variety je svrstao Lassie u 100 ikona svih vremena.

Izgled

Vrsta Collie se javlja u četiri osnovne boje: sable i bijela, bijela, trikolor i srebrnoplava. Svi imaju bijele boje oko vrata, donjem dijelu noga i eventualno na vrhu repa. Neki mogu imati bijele mrlje po glavi, ili bijelu crtu po sredini glave do nosa. Na glavi su prepoznatljive bademaste oči, nos u obliku tupasto zaobljenog klina i uši s 2/3 gore i 1/3 poklopljene. Dlaka je gusta, ravna i dugačka, podlaka je mekana i čupava; na stražnjoj strani prednjih noga dlaka je malo duža nego kod zadnjih. Također kod prednjih nogu bijela boja seže do koljena, kod zadnjih do razine zgloba
"šake". Držanje repa je uglavnom spušteno, moguće horizontalno ali ne i uvis.

Temperament

Pas je vrlo inteligentan i druželjubljiv, zahtijeva puno pažnje i pozitivnih emocija. Inače su smireni, ali se znaju dobro razigrati. Instinkt ovčara još uvijek je (neki put i snažno) prisutan. Škotski ovčar je vrlo odan vlasniku i ponaša se zaštitnički, s djecom je posebno pažljiv. Ne podnosi kazne i glasno vikanje, sklon je biti tvrdoglav, ali odgovara na pozitivnu
namjeru i emociju.

Povijest

Rough (Škotski) collie i Smooth collie dolaze od lokalizirane vrste ovčara s podrijetlom iz Škotske. Izvorno, postojalo je nekoliko oblika ove pasmine (Collie). Nakon industrijske revolucije posjedovanje psa je postalo vrlo popularno, i rana vrsta colliea je križana s ruskom vrstom Borzoi kako bi dobili "plemenitiju" glavu što je danas jedna od glavnih karakteristika Škotskog ovčara.
http://i27.tinypic.com/1z1g1ar.jpghttp://www.petplanet.co.uk/petplanet/images/breeds/roughcollie3630.jpghttp://img135.imageshack.us/img135/4927/merleho2.jpg
31.01.2009.

Skalari

http://www.akvaristika.org/forum/uploads/bubush/images/skalari.jpg

Skalari su jedna od najelegantnijih vrsta akvarijskih riba zbog spljoštenog tijela u obliku diska koje ima vrlo izraženu i visoku leđnu i stražnju peraju koje podsjećaju na jedra, a s tijelom i glavom čine oblik trokuta. Zahtijevaju veće akvarije od barem 120 litara s dobro grijanom vodom i najnižom temperaturom od 25 C. Držite ih u većim grupama i zbog estetike, ali i zbog njih samih jer zbog prirodno usađenog osjećaja za hijerarhiju mogli bi maltretirati druge ribe, čak i borbene muške bette.

http://i160.photobucket.com/albums/t199/emiramustajbasic_2007/skalar_1.jpg

31.01.2009.

Pružanje prve pomoći MACKAMA

Znamo da je uvijek, čim se primijeti neki poremećaj na mački potrebno što prije potražiti veterinarovu pomoć. No, ima situacija kada moramo sami maci hitno pružiti prvi pomoć, a tek potom otići veterinaru. To se ponajviše odnosi na slučajeve kada znamo da nam je mačka pojela nešto otrovno, u slučaju prometnih nezgoda, odnosno traumatizirana nekom drugom grubom vanjskom silom što je dovelo do lomova kosti, naglih vanjskih krvarenja, sumnje na unutarnja krvarenja i slično. Također trebamo znati pružiti prvu pomoć i u slučaju utapanja, sunčanice, opasnih uboda, smrzavanja i sličnih situacija koje mogu ugroziti život prije nego što stignemo do veterinara.

   Otrovanja

Mačke se najčešće otruju starim otrovom za štakore. Ovisno o količini pojedenog otrova smrt može naslijediti trenutačno, ili za tek nekoliko dana ili tjedana. Bolovanje je teško, a liječenja su nažalost najčešće bez uspjeha. Otrov izaziva teško oštećenje jetara.

Ono što možemo učiniti je pokušati da mačka izbaci otrov odmah nakon što ga je pojela i prije nego se on resorbira u probavnom sustavu i počne djelovati. Zato bi svaki vlasnik mačke trebao u svojoj kućnoj apoteci imati 1%-u bocu s otopinom modre galice, pa ako posumnja da je mačka upravo pojela nešto što bi joj moglo nauditi, može joj žlicom na usta dati 20 ml te otopine. Naravno mačku treba, bez obzira na povraćanje, odvesti veterinaru koji će pokušati uz pomoć vlasnika odrediti o kojem se otrovu radi i dati protuotrov.

Ne pomognemo li mački na opisani način, nakon nekoliko dana doći će do opsežna krvarenja, unutrašnja i vanjska i to bez sposobnosti stvaranja ugrušaka. Tada je otrovanje ozbiljno i uspjeh liječenja upitan.

Osim otrovima mačka se može otrovati i raznim drugim otrovnim tvarima.

   Prometne nezgode

Mačke su često žrtve prometnih nezgoda. Ne stoga što se noću skiću ulicama nego i zbog specifičnosti svojih osjetila i načina reagiranja na uočenu opasnost. Većina mačaka u prometnim nesrećama stradava smrtno, ili s raznim lomovima kostiju ili potresom mozga. Svaki prometni udes izaziva jače ili slabije unutrašnje krvarenje koje unatoč oskudno vidljivoj traumi može dovesti do skorog uginuća.

Ukoliko nakon prometne nezgode nema vidljivih  vanjskih ozljeda i mačka se ponaša normalno, ipak treba nekoliko dana pripaziti na nju. Uočimo li bljedilo vidljivih sluznica (jezik, bjeloočnice, zubno meso), primjesu crvene boje u mokraći ili pojačano i otežano disanje, moramo odmah potražiti pomoć. To su vanjski znaci koji pokazuju na opsežno unutarnje krvarenje.

Postoji li vidljiva vanjska ozljeda s pratećim krvarenjem treba, prije odlaska veterinaru, pokušati zaustaviti krvarenje stavljanjem poveza preko rane. Povez treba stisnuti, ne prejako, ali dovoljno čvrsto da zaustavi krvarenje.

U slučaju loma cjevastih kostiju noge treba odmah otići veterinaru. A ako dijelovi polomljene kosti vire  kroz kožu, mjesto treba učvrstiti stavljanjem tzv. udlaga, a to su tanke i dugačke daščice obložene vatom koje se stave oko prelomljene noge i zatim obaviju zavojem. To će spriječiti klimanje prelomljenih dijelova noge i daljnje kompliciranje prijeloma prije veterinarske sanacije.

Prijelom kosti čeljusti, rebara, zdjelice i kralješaka često dovodi do operativnog zahvata. U takvim slučajevima možemo jedino smirivati mačku dok ne dođe do veterinara kako prelomljeni dijelovi kostura ne bi ozljeđivali unutrašnje organe.

   Sunčanica i omarica

Sunčanicu će dobiti ako im onemogućimo da se sklone sa sunca kad im je previše, a omarica će se javiti kao posljedica previsoke temperature u kojoj je mačka zatvorena, pogotovo ako je visoka i relativna vlažnost zraka.

Nađemo li mačku u uvjetima koji su mogli dovesti do pojave sunčanice ili omarice, a primijetimo i promjene u ponašanju koje se najčešće očituju kao da je mačka pijana i uz iznimno visoku tjelesnu temperaturu (više od 42°C), možemo posumnjati na sunčanicu, odnosno omaricu. Naravno mačku moramo odvesti odmah veterinaru, ali već prije možemo pokušati sniziti tjelesnu temperaturu smjestivši je u hladnu, tihu i mračnu prostoriju i stavljajući joj hladne obloge na glavu, ili čak cijelo tijelo. No kako slične simptome mogu izazvati i druge bolesti, mačku svakako treba pregledati veterinar.

   Smrzavanje

Mačka hladnoću podnosi teže nego vrućinu, i to je dokaz njenog egipatskog, afričkog podrijetla.  Najčešće strada samo dio tijela i to šape, rep i uške, pogotovo ako su se smočili i na jakom ledenom vjetru zaledili.

Ukoliko nađemo promrzlu ili čak smrznutu mačku treba ju odnijeti u normalno temperiranu prostoriju, ne suviše blizu izvora topline. Smrznuti dio tijela možemo lagano masirati, ali jako oprezno. Mački treba dati piti toploga mlijeka, zamotati je u pokrivač, ali omogućiti slobodu kretanja ako joj se prohtije. Nakon oporavka dobro je da veterinar pregleda mačku da ustanovi je li sve prošlo bez posljedica.

31.01.2009.

Ukoliko vam se mačka počela gušiti…

Ukoliko vam se mačka počela gušiti…

Nemojte ni u kom slučaju podizati glavu mačke jer bi to progutani predmet moglo gurnuti još dublje u grlo i prouzročiti još više problema.

Učinite ovo:

1.Neka netko drži mačkina usta dok vi pogledate što je progutala i ako vidite pokušajte taj predmet izvaditi.

2.Ukoliko postupak 1. ne uspije okrenite mačića na glavačke i nekoliko mu sekundi nježno ali dosljedno pritišćite prsni koš. Uz malo sreće iskašljati će progutani predmet.

3.Ukoliko ne uspije niti postupak br. 2. nazovite veterinara i brzo ga upoznajte sa situacijom te najavite hitni dolazak.

30.01.2009.

Njemačka doga

http://img146.imageshack.us/img146/833/doggen1tr0.jpg

Njemačka doga je bila poznata  i pod drugim imenima kao što su: Bizmarkova doga, tigrasta doga, engleska doga, danska doga i ulmska doga. Preci današnje doge su stari bulenbeiseri, te psi koji su služili za hajku i lov na visoku divljac. Tadasnji uzgajivaci težili su pronaći sredinu između jakog mastifa i brzog i pokretljivog hrta.

Pod imenom "DOGA" podrazumjevao se velik i snazan pas koji nije pripadao ni jednoj postojecoj vrsti.  Postojali su razni tipovi ovih pasa po boji i veličini, sve do 1878.g kada se u Berlinu sastaje sedmerčlana skupina pod pokroviteljstvom dr.BODINUSA te donosi i prvi sluzbeni dokument u kojem se navodi da se svi varieteti tadašnje doge objedinjuju u nazivu "NJEMACKA DOGA". U okviru izložbe u Berlinu 1880.g po prvi put je službeno predstavljen standard njemačke doge.http://www.cz-pes.cz/atlas/nemeckadoga/dino.jpghttp://www.znanje.org/i/i25/05iv06/05iv061316/PSI%20SLIKE/njen%20doga.jpg

30.01.2009.

Egzote mačka

Ova pasmina nastala je tijekom mnogih godina eksperimentiranja. Dobivena je ciljanim križanjem da bi se zadovoljila želja uzgajatelja za mačkom koja je po svemu identična perzijskoj mački osim u dužini dlake. U početku su se perzijke križale s burmankom i američkom kratkodlakom mačkom da bi kasnije bilo dovoljno križanje samo s američkom kratkodlakom. Oko 1960. godine priznata je kao egzotična kratkodlaka mačka i od tada se redovito pojavljuje na izložbama. 

Građom egzotična mačka nalikuje perzijki. Tijelo joj je srednje veličine, prema krupnijem, nabitom. Ima širok stav, kratke noge i krupne, okrugle šape. Glava mora biti okrugla i masivna, na debelom i kratkom vratu. Nos je kratak i širok s naglašenim čeonim prijelazom (stop). Brada je naglašena a obrazi puni. Uši su kratke, što niže zasađene i zaobljene na vrhu. Oči moraju biti okrugle, krupne i razmaknute. Rep je ravan, kratak i mačka ga nisko nosi. 

Krzno kod egzoti mora biti srednje kratko, meko i gusto no nesmije biti priljubljeno uz kožu. Sve varijante boja krzna i očiju koje su dozvoljene kod perzijskih mačaka, dozvoljene su i kod egzote. 

Kad govorimo o naravi egzote mačaka, rekli bi da mogu imati kratke ispade razigranosti, međutim su vrlo rijetko destruktivne, najčešće ostaju mirne, kao tihi promatrači. 

No, tu je i zahtjevna strana držanja ovakvih ljubimaca. Svakodnevna njega krzna češljanjem je neophodna za održavanje dlake, a povremena će kupanja pomoći da dlaka ostane sjajna i suha. 

 Sve u svemu, mogli bi reći da su egzote mačke u potpunosti kućne životinje mirne čudi, poput perzijke.

30.01.2009.

Kartuzijanska mačka

Ova pasmina uzgojena je u nekom od kartuzijanskih samostana u Francuskoj, najvjerojatnije blizu Pariza. Pasmina je vrlo stara jer ju je u 16. stoljeću spominjao francuski pjesnik u svojim djelima. Nažalost, danas je postala dosta rijetka.

   Tijelo kartuzijanske mačke bilo je snažno i krupno, a mužjaci su težili i do 7 kg. Široka i snažna pleća, kratak vrat i mišićave noge čine izgled ove mačke snažnim, iako ima posve elegantan hod divljih životinja.

Glava: okrugla lubanja, trokutasta gubica, ravan nos, visoko nasađene uške, puni obrazi, naglašene čeljusti, okrugle i izražajne oči.

Rep je snažan, uspravan i dug.

Standardom se približila britanskoj modroj mački da mnogi uzgajatelji asocijacija Europe priznaju jedan standard za obje pasmine.

Krzno: gusto, baršunasto, slično vidrinom.

Boje: krzno je u svim nijansama sive, koža je u potpunosti siva, usnice gotovo crne, oči zlatnožute, bakrene ili narančaste.

Kartuzijanske mačke su zdrave, ne zahtijevaju preveliku brigu krzna, traže zdravu i bogatu hranu i vrlo prostran okoliš.

30.01.2009.

Javanska mačka

Javansku mačku možemo opisati kao dugodlaku sijamsku mačku koja ima širi varijetet boja:
-riđe označena
-
krem označena
-
kornjačevinasto označena
-
plavokrem označena

pa i s drugim oznakama na osnovno svijetlom tijelu obojenom svijetloljubičasto, tabby i lynx.

   Po ostalim svojstvima javanska mačka je ista kao i balinezijska.

30.01.2009.

Bernardinac

http://img138.imageshack.us/img138/9396/saintbernardwuv9.jpghttp://i47.photobucket.com/albums/f164/Snasa/Travanj2004053.jpghttp://netoglasi.org/images/715_2008051534.jpghttp://www.nextdaypets.com/directory/breeds/images/1100227.jpguser posted image
Bernardinac je pasmina pasa koja se prvi puta spominje u 17. stoljeću. Bernardinac se još javlja pod imenima Saint Bernard dog, Sveti psi, Alpski mastiff pas, Bernhardinerand i pas Barry (najpoznatiji Bernardinac, poznat po spašavanju 400 ljudskih života). Možda svoju najveću slavu, postigao je prikazivanjem u seriji filmova 'Beethoven' 1, 2, 3 i 4.

Veličina

Ženke su sitnije i visina im iznosi najmanje 65 cm. Mužjaci su krupniji, imaju veću glavu i njihova visina bi trebala minimalno iznositi 75 cm. Težina je ovisna o veličini i građi tijela; minimalno je 60 kg, no može iznositi i preko 90
kg.

Dlaka

Po dlaci razlikuju se dva tipa bernandinca: kratkodlaki i dugodlaki. Bijele su boje sa "plaštom" boje hrđe preko leđa. Bernardinci imaju bijele šape, bijela prsa i vrh repa koji je izrazito kitnjast.

Održavanje dlake

Dlaku je potrebno svakodnevno četkati jakom metalnom četkom dužih zubaca, kako bi se odstranile otpale dlake. Kod kupanja, šamponiranje se preporučuje sa šamponom za izbjeljivanje dlake. Treba čistiti uši redovito alkoholom jer im se jako prljaju i može doći do oštećenja sluha ukoliko se ne čiste redovito. Kod primjeraka sa spuštenim kapcima treba redovito kontrolirati vid i oči.

Kratak istorijat: Monasi su u 11. veku na planinskom prevoju Velikog Sv. Bernarda, na 2469 metara nadmorske visine, osnovali prenoćište kao utočište za putnike i hodočasnike. Tamo su se već sredinom 17. veka za zaštitu i čuvanje gajili veliki planinski psi. Postojanje takvih pasa dokumentovano je već 1695. godine slikom i pisanom reci u jednom aktu prenoćišta iz 1707. godine. Gajeni su kao psi za pratnju, a posebno kao spasioci u snegu i magli izgubljenih putnika. Na mnogim jezicima objavljene su hronike o psima koji su spasili mnoge ljude od bele smrti, a i usmena predanja Napoleonovih vojnika koji su 1800. godine, prešli ovaj prevoj, kazuju o ulozi bernardinca, pri tome nazvan "Earrz" pas.
Legendarni Beri bio je izvorna slika psa spasioca. Direktni preci bernardinca bili su u okolini veoma rasprostranjeni, veliki seoski psi, koji su u nekoliko generacija, na osnovu čvrsto postavljenog idealnog tipa, uzgajeni do današnjih dana.

Heinrich Schumacher iz Holligena-a kod Berna počeo je kao prvi 1867. godine da izlaže svoje pse. U februaru 1884. godine otvorena je izdvojena rodovna knjiga (SHSB), a kao prvoupisani bernardinac bio je Leon, a i sledećih 28 upisa bili su bernardinci. U Bazelu je 15.03.1884. osnovan matični klub (Schweizerische St. Bernhards Club). Na internacionalnom kinološkom kongresu bernardinac je 02.06.1887.god. priznat kao Švajcarska rasa i usvojen je i standard. Od tada je bernardinac nacionalan pas u Švajcarskoj.

Opšti izgled: Postoje dva varijeteta i to:

- kratkodlaki +

-
dugodlaki +

Oba varijeteta su iste veličine i imaju harmonično, snažno napeto, mišićavo telo sa impozantnom glavom i pozornim izrazom.

Narav: Prijateljske naravi, mirnog i stabilnog temperamenta, oprezan.

Proporcije: Idealan odnos visine grebena prema dužini tela (mereno od ramenog zgloba do sedne kvrge) je 5:6.

Glava

Uopšteno: Snažna i impozantna.

Gornji deo: Jak, širok, iz profila i posmatrano od napre
d blago zaobljena, postrano blago zaobljenje prelazi u snažno razvijene i visoke obraze, koji ka njušci blago "padaju". Potiljna kost srednje razvijena, gornji očni lukovi snažno razvijeni. Čeona brazda počinje od stopa, ide sredinom glave i prostire se do potiljne kvrge. Koža na čelu pravi iznad očiju, na čeonoj brazdi nabore. U afektu oni se snažno pokazuju i koren uha sa gornjim delom lobanje pravi ravnu liniju.


Njuška: Kratka, svom dužinom jednake širine. Ravan nosnika sa blagim žljebom. Dužina njuške je kraća od dubine njuške (mereno kod mesta usađenosti njuške).

Nos: Širok i ugaon, nozdrve dobro otvorene. Nosna sluzokoža crna.

Usne: Rub usana crn. Gornje usne snažne razvijene i prelaze preko donjih. Ka nosu čine blagi luk. Ugao usana ostaje vidljiv.

Zubalo: Snažno, pravilno i potpuno, makazasto ili klještasto zubalo. Obrnuto makazasto je dozvoljeno. Nedostatak P^ se toleriše.

Oči: Srednje veličine, tamnobraon do lešnik braon, srednje duboko usađene sa prijateljskim izrazom, po mogućnosti zatvore
ne. Rub očnih kapaka potpuno pigmentisan. Naravno teži se ka čvrstom zatvaranju očnih kapaka. Mala pukotina na gornjem kapku i manja pukotina sa manje uočljivom mrežnjačom na donjem kapku su dozvoljene.

Uši: Srednje velike, visoko i široko usađene, usna školjka snažna razvijena, gipka, trouglasta sa zaobljenim vrhom. Zadnji rub blago odstojeći, prednji prileže uz obraze.

Vrat: Snažan, duplikazur kože na guši i vratu srednje razvijena.

Telo - Uopšteno

Opšti izgled: impozantan i harmoničan.

Gornja linija: Greben dobro izražen, od grebena do slabina ravna, sapi blago padajuće, tečno prelaze u koren repa.

Leđa: Široka, snažna, čvrsta.

Grudi: Grudni koš srednje dubok sa dobro zaobljenim rebrima nije dublji od lakta.


Donja linija: Idući nazad blaga uzdignuta.


Rep: Usađen široko i snažno. Rep dug i težak, poslednji repni pršljen dopire najmanje do skočnog zgloba. U mirovanju ravno obešen ili u donjoj trećini blago zaobljen, u uzbuđenju višlje nošen.

Noge

Prednje noge - uopšteno: Od napred posmatrano ravne i paralelne. Postavljene široko.

Plećke: Postavljene koso, mišićave i dobro priležuće.

Nadlaktica: Duga koliko i plećka ili nešto kraća.Ugao između plećke i nadlaktice nije pretup.

Lakat: Priležući.

Podlaktica: Ravna, snažne kosti, suvi mišići.


Prednje došaplje: Posmatrano odnapred vertikalno posmatrano sa strane blago uglovano.


Prednje šape: Široke, zatvorene, sa snažnim, čvrstim zaobljenim prstima.

Zadnje noge - uopšteno: Zadnje noge srednje i uglovane i mišićave, posmatrano od pozadi paralelne i nisu postavljene ukoso.

Butina: Snažna, mišićava, široka.

Koleno: Dobro uglovano, niti unutra, niti napolje okrenuto.

Potkolenica: Postavljena ukoso, prilično duga
.

Skočni zglob: Blago uglovan i čvrst.

Zadnje došaplje: Posmatrano od pozadi ravno i paralelno.

Zadnje šape: Široke, snažne, zatvorene sa jako zakrivljenim prstima. Zaperci se tolerišu ako ne ometaju kretanje.

Kretanje: Harmonično, zahvat iskoraka sa dobrim pot
iskom zadnjih nogu. Prednje i zadnje šape postavljene u ravnoj liniji.

Dlaka

Osobine dlake: Varijetet sa kratkom dlakom: Pokrovna dlaka gusta, ravna, priležuća, kruta. Bogata podlaka. Butina blaže odlakana.

Varijetet sa dugom dlakom: Srednje duga, ravna, pokrovna dlaka, sa raskošnom podlakom. Preko karlice i sapi ponekad
blago talasasta. Snažno odlakana butina, prednje noge sa zastavicama. Lični deo i uši kratko odlakani, rep kitnjast.

Boja: Osnovna boja bela sa manjim ili većim crvenim pločama (psi sa pločama), do sasvim crveno braon plastom preko leđa i slabina (psi sa plastom). Raskidan plašt (sa belim dlakama koje probijaju pokrivač) je jednako vredan. Dozvoljena je i crveno braon tigravost. Toleriše se braon žuto. Podeljene tamnije oznake na glavi. Toleriše se crna boja na telu.

Oznake: Grudi, šape, vrh repa, njuška, lisa i fleka na potiljku moraju biti beli. Poželjno bela kragna. Simetrična tamna maska.

Veličina: Najmanje mužjaci 70 cm, a ženke 65 c
m, a najviše mužjaci 90 cm, a ženke 80 cm. Psi čija visina grebena prelazi navedenu, pri ocenjivanju se ne smeju odbiti pod uslovom da im je opšti izgled harmoničan i da im je kretanje normalno.

Mane: Svako odstupanje od predmetnih tačaka smatra se greškom, čija ocena zavisi od stepena izraženosti odstupanja. Glavne greške su: nedostaci u polnom tipu, neharmoničan opšti izgled, jaka nabo
ranost na glavi i vratu, prekratka ili duga njuška, na spolja presavijena donja usna. Predgriz ili podgriz, nedostatak zuba osim Pl, nisko usađene uši, svetle oči, entropija, ektropija, mlitavi očni kapci, ulegnuta ili šaranasta leđa, nadgrađenost ili jako oborene sapi, rep nošen zarolano iznad leđa, savijene ili jako iskrivljene prednje noge, strm, "O" ili kravlji stav zadnjih nogu, pogrešno kretanje, kovrdžava dlaka, nedovoljna ili nedostajuća pigmentacija nosne sluzokože, unutar nosa, na usnama i na očnim kapcima, nedostajanje oznaka, npr, crveno braon prskano sa belom, agresivnost, promena naravi.

Diskvalifikacione mane: Potpuno beo ili potpuno crveno
braon pas, druga obojenost dlake, plave oči, raznobojne oči.

N.B. Mužjaci moraju imati dva testisa normalne veličine potpuno spuštene u skrotum.

user posted imageuser posted image

user posted image

30.01.2009.

Pekinezer

http://www.pasoddy.com/pasmine/img/pekinezer.jpghttp://www.pasoddy.com/photo/pekinezer/head.jpg
http://www.dog-breed-facts.com/images/Pekingese.jpg
Pekinezeri su pripadnici najstarije rase pasa, a nastali su u Kini. Njihovo ime dolazi od grada Pekinga. Maleni su, ali znaju biti iznenađujuće teški kad se podignu jer imaju teške kosti.

Povijest


Prema legendi, pekinezer je nastao od lava i majmunice koji su se jako voljeli. Pekinezer je stoljećima živio isključivo na carevu dvoru. Veoma su ga pazili, njegovali i duboko poštovali. Smatrali su da on štiti svoga gospodara na onom svijetu.

U 19. stoljeću odnose ih u Englesku, gdje i dalje zahtijevaju udobnost i obavezne šetnje. Pomalo su
suzdržani prema ljudima. Samo vlasniku otvoreno pokazuju ljubav.

Karakter

Pekinezeri imaju jak karakter i pravi su zaštitnici j
er se znaju dobro braniti. Iako su maleni, toliko su hrabri da to može prijeći u tvrdoglavost. Osjećajni su i neovisni. Povremeno ih je teško nahraniti jer žele pokazati da su dominantniji od vlasnika pa odbijaju hranu. Opet, ako previše jedu mogu postati gojazni. Katkad toliko vole vlasnika da postanu ljubomorni. Znaju dugo i bučno lajati. Nisu agresivni, ali lajanjem dokazuju svoju neizmjernu vjernost. Dobri su za život u stanu i nije im nužno dvorište. Ipak, kako bi očuvali zdravlje, potrebno ih je redovito šetati i igrati se s njima.

Bolesti

Njihov prosječan životni vijek je između 10 i 15 godina. Skloni su bolestima srca, dišnim problemima i lako se prehlade.

Obavezno ih treba svakodnevno češljati jer im se dlaka lako zapetlja. Treba im čistiti lice i oči te provjeravati što im se krije u dlakavim šapama. 


http://s1.trosjed.net.hr/trosjed/slike/2671277e_0_Hh3Or.jpghttp://img295.imageshack.us/img295/3309/prodigy17be7.jpg

30.01.2009.

Chihuahua

http://www.bestweekever.tv/bwe/images/2008/09/chihuahua-toupee.jpg

http://listverse.com/wp-content/uploads/2007/12/chihuahua.jpghttp://www.thechihuahuaguide.com/Chihuahua_Pictures/Chihuahua2.jpg

Chihuahua je pasmina pasa. Postoje dugodlake i kratkodlake chihuaue.

Chihuahua je malena,ali ima goleme oči i uši i iznimno je živahna. Osjeća se kao gospodar svoga svijeta i ničega se ne plaši-tako barem djeluje po svom okretnom,samouvjerenom držanju.Vrlo je
inteligentna,umiljata i privržena vlasniku. U nekim enciklopedijama je opisuju kao gracioznog, okretnog psića prkosna pogleda, čije osobine podsjećaju na temperamentnog terijera. Kada chihuahue pretjeraju s prkosom i terijerskim osobinama,onda mogu postati pravi mali zlikovci.

Odlični su čuvari jer imaju prod
oran lavež kojim se rado koriste i zbog najmanjeg povoda.Zato ih radije drže stariji vlasnici i ljudi koji dosta vremena borave u stanu.Ovi psi su najpodobniji za stan u kojem ima male djece jer su prgavi i sumnjičavi prema svima,osim prema vlasniku,i ne trpe druge životinje.Međutim,savršeni su ljubimci u domu starijih ljudi,koji imaju mogućnost da im stalno udovoljavaju. Također,savršeni su za one koji se ne vole odvajati od svojih ljubimaca jer mogu lako stati u džep ili torbicu.Za pravu osobu mogu biti idealni ljubimci.

Chihuahua može bit visoka od 16 do 20 centimetara,a teška od 0,9 do 3,5 kilograma.

Ovi majušni psi ne podnose hladnoću pa je preporučljivo da im navučete džemper kada ih izvodite u šetnju za hladnih dana jer u protivnom lako gube tjelesnu toplinu i dršću.

Ovo minijaturno stvorenje potječe od psa techichija iz Južne Amerike. U davna vremena chihuahue su bile svete životinje uglednih Asteka,naroda koji je nestao prije 500 godina.
http://www.petchidog.com/images/chihuahua.jpghttp://i.pbase.com/v3/62/390762/1/50167231.chihuahua_pup_3796.jpg

29.01.2009.

Rakunska mačka

Smatra se da je ova mačka nastala križanjem američkih farmskih mačaka i angorskim mačkama u saveznoj državi Maine u SAD-u. Prije jednog stoljeća na izložbama je bila vrlo popularna, no potisnuta je pojavom perzijskih.

Tijelo: izrazito krupno i mišićavo, široka prsa, snažne prilično razmaknute noge, šape okrugle i krupne.

Mužjaci: 4,5 do 5 kg

Ženke: 3,6 do 4,5 kg

Glava: krupna, četvrtasta njuška, smještena na dugom snažnom vratu, nos ravan i srednje duljine, oči su krupne i široko razmaknute, malo ukošene prema nosu, uške imaju široku osnovicu, sužavaju se prema vrhu i visoko su nasađene.

Rep je srednje dug, gusto obrastao dlakom, a završava gustim čuperkom.

Krzno: na glavi i plećima nježno, na trbuhu i stražnjim nogama znatno gušće.

Boje: priznato je preko 25 boja u čistoj ili pomiješanoj varijanti, te 8 tabby kombinacija, oči moraju biti zelene, bakrene ili plave i odd eyed oči bijelih mačaka.

Rakunska mačka je vrlo inteligentna, zaigrana i osjećajna mačka. Dobar je lovac i zahtjeva puno otvorenog prostora za lov.

Njega krzna nije zahtjevna jer joj je potkrzno jedva razvijeno, te je dovoljno jednom dnevno odstraniti mrtvu dlaku blagim češljanjem.

29.01.2009.

Jorkširski terijer

http://img183.imageshack.us/img183/4634/img0030xj6.jpghttp://zooberza.poljomasine.net/zooberza/autori/slike/MP022_5_4.gif

Jorkširski terijer (Yorkshire terrier) je mala pasmina pasa.
Patuljasti Yorkshire dosiže visinu od 15 - 17 cm, težinu do 3,2 kg, živi preko 15 godina, dok Yorkie normalne veličine zna doseći visinu do 21 cm te težinu do 7 kg. Uzgajaju se već preko 100 godina.

Povijest

 Uzgajani su u početku da budu mali lovci. Danas to više nisu, ali je ta osobina malog lovca i ratnika ostala zabilježena u njihovim genima. Yorkshire vuče podrijetlo iz Engleske. Na početku 19. stoljeća koristili su ga za lov zbog njegove hrabrosti i veličine.

Engleska je tada bila vrlo siromašna. Kako ne bi ubijali životinje za lov po šumama, svi psi veći od 21 cm bili su zabranjeni. Kraljevski sluge hodali su naokolo s obručem promjera 21 cm, a pas koji nije mogao proći kroz obruč, odmah bi bio ubijen.

Karakter

Vrlo su znatiželjni, hrabri i uvijek spremni na svaku avanturu, što ih nerijetko dovodi u velike nevolje i nezgode. Vlasnici ih moraju zato neprestano imati pod kontrolom, uza sebe i na povodniku (vodilici). Jorkširski terijer vrlo je lojalan svojem vlasniku, a sumnjičav prema strancima i gostima u kući. Agresivan je prema drugim psima, posebno manjim od sebe, bolje se slažu s odraslijom djecom.

Ipak, to je jedna od najljubaznijih, najneagresivnijih te najzaigranijih pasmina. Lako uče i treniraju, tvrdoglavi su i zahtijevaju punu pažnju svojih vlasnika te energično brane svoj teritorij (stan)
. Ne smije im se popuštati u odgoju jer postaju neurotični i tada neumjerno laju, te ih je nužno odučiti od toga. Uza sve to oni su jedna od najobožavanijih malih pasmina, jer osvajaju svojom umiljatošću, slatkoćom i energijom "malog ratnika". Lako se prilagode životu u stanu i vrlo su aktivni unutar njega. Osjetljivi su na hladnoću i preferiraju boravak u toplom okolišu.

Mali su psi i lako ih je voditi na putovanja u tzv. transporterima koji se mogu nabaviti u Pet centru, a vole boraviti u njima i kad nisu na putu, gdje spavaju i preko noći jer im je nužan osjećaj sigurnosti i zaštićenosti.

Izgled

Zlatno smeđe su boje s crnim paležom, duge, sjajne i fine dlake poput svile koja se proteže od kičme i pada s obje strane do poda. Ako se ne izlažu (na psećim izložbama), vlasnici ih obično šišaju na kraću dužinu. Vrlo su živahnih pokreta, crnog malog nosića i očiju, normalnog škarastog zubala, ušiju u obliku slova "V", vrlo obilne i duge dlake na području glave koju je nužno vezivati u repić da se ne bi prljala pri hranjenju te da mu vidno polje bude što preglednije. Zato većina vlasnika trima dlaku na glavi svojih ljubimaca.

Potrebna je dnevna briga o njegovoj dlaci, jer za izložbe ona mora biti besprijekorne boje, izgleda i sjaja što se postiže brižnim i ispravnim češljanjem (ne čupanjem) dlake, vezivanjem u repić na glavi i vezivanjem ostale dlake na tijelu pomoću svilenih papirića da bi se oč
uvala duljina i kvaliteta, te kupanjem sa specijalnim šamponima namijenjenim za tu vrstu dlake. Na žalost pravu tajnu o njezi dlake terijera znaju samo stari i iskusni uzgajivači i "groomeri".

Bolesti

Uglavnom pate od bronhitisa i problema zubnog propadanja te od paraliza ekstrermiteta uzrokovanim hernijom diska leđnih kralježaka. Skokovi i padovi dovode do lomova ionako već malih i fragilnih kostiju. Peporuka je hraniti ih isključivo premium suhom hranom zbog zdravlja usne šupljine i koštanog sistema (prethodno navedeni problemi).

http://www.metro-portal.hr/img/repository/2008/05/web_image/terijer.jpghttp://www.fashiondog.org/images/yorkshire_terrier.jpghttp://www.poljoberza.net/tekstovi/slike/MP022_5_2.gif

29.01.2009.

Zapadnoškotski bijeli terijer - Westie

Image Hosting by Picoodle.com Image Hosting by Picoodle.comImage Hosting by Picoodle.com Image Hosting by Picoodle.com

Zapadnoškotski bijeli terijer , poznat i kao Westie, je vrsta psa poznatog po svojoj živahnosti, odvažnosti i potpuno bijeloj dlaci. Izuzetno je prijateljskog ponašanja, pogotovo prema starijoj djeci, ali zahtijeva i puno pažnje. U svijetu je poznat kao maskota škotskog whiskyja Black & White. Nastao je križanjem Škotskog terriera i Cairn-a.

Izgled

Westie ima tamne, sjajne oči koje imaju prodorni pogled. Uši su mu male i uzdignute dajući psu izgled spremnosti za svaku situaciju.

Težina odraslog psa je od 7,5 do 10 kg, a naraste do 28 cm. Rep mu je uvijek uspravan. Unutrašnjost dlake mu je gusta i meka, a prema vani postaje gruba i zahtjeva redovito češljanje. Dlaka mu je srednje duljine i umjereno kudrava, čupava i treba ju redovito šišati. Mnogi vlasnici dlaku oko lica ostavljaju dugu tako da izgleda kao lavlja griva.

Ponašanje

Ova je pasmina puna energije, upornosti, ali i agresivnosti prema njihovoj "lovini". Prirodni neprijatelji su mu zečevi i vjeverice. Radi svog temperamenta Westieja opisuju i kao "velikog psa u malom tijelu". Uvijek je na oprezu i može se smatrati psom-čuvarom, iako radi svoje veličine ne djeluje zastrašujuće. Ako ga se draži i provocira, reagira režanjem pa čak i ugrizom. Kada su mu rep i uši spušteni, Westie je zadovoljan, odnosno prilično sretan zbog nečega. To bi moglo biti dolazak vlasnika, žvakanje omiljene igračke ili jedenje. Izuzetno je društven s ostalim životinjama iako se "upoznavanje" s domaćim ljubimcima, uključujući i mačku, mora izvesti s dodatnim oprezom. Kako Westie spada među lovačke pse, potreban mu je veći prostor za trčanje i igru, ali unatoč tome, vrlo se brzo privikavaju i na male prostore, na stanove. I u putovanjima je dobar suputnik jer se lako prilagodi na nove situacije i ljude. Radi svoje energije brzo se umori te više puta na dan drijema. Kao i ostali psi, puno bolje reagira na ljubav i pažnju nego na okrutnost. Vrlo su tvrdoglavi i učiniti će sve što je u njihovoj moći da nametnu svoju volju.

Njega i zdravlje

Westie je skloniji suhoj dlaci pa često kupanje može iritirati kožu. Kupanje jednom mjesečno ili rjeđe neće izazvati probleme. Potrebno je češće češljanje kako bi se dlaka održala prirodna i čista. Češću higijenu zahtijevaju unutrašnjost ušiju te oči kako bi se izbjegla infekcija. Kao i ostalim psima, Westieju je potrebno oko 13 sati spavanja na dan. Lako će se prilagoditi ritmu spavanja svojih vlasnika. Kada postanu neovisniji, Westieji mogu provesti jedno vrijeme sami.

Image Hosting by Picoodle.com Image Hosting by Picoodle.com

29.01.2009.

Fox Terijer - Foxy

http://www.animalloverworld.com/dogs/images/250px-Fo.jpg

Pod nazivom Fox Terijer ili Foxy podrazumijevaju se dvije pasmine: Smooth Fox Terijer i Wire Fox Terijer. Ove dvije pasmine su jako slične, najveća razlika im je krzno.

Opći podaci

Pasmina je prvenstveno služila za lov lisica (engl. fox). Izraz Fox Terrier se do sredine 19. stoljeća odnosio na grupu pasa koji su se uzgajali za lov. Nazivali su ih još i "foxies", bez obzira na veličinu ili pasminu. Prvi registrirani Fox Terijer, zvan Foiler ili Old Foiler, registriran je u Kennel Clubu oko 1875. - 1876. i tako je ova pasmina postala standardizirana.

Usklađivanje pasmina je dovelo do podjele na Smooth i Wire Fox Terijer. Smooth Fox Terijer ima gladku, ravnu ali tešku i gustu dlaku, dok Wire Fox Terijer ima dlaku koja izgleda ispucano, iako je gusta i kovrčava. Uši im strše prema naprijed tako da rade oblik slova "V". Rep im uvijek stoji uspravno. Ovi psi imaju jaku čeljust, psihičku snagu i hrabrost za napad. Imaju tamne oči koje su uvijek pune života. Privrženi su obitelji, dosta ljubomorni i impulzivni.

Ostale vrste

The Jack Russell Terijer je "rođak" Smooth Fox Terijera. Pasminu je započeo Rev. Jack Russell u Engleskoj 1800. i sada je to proglašeno sasvim novom pasminom.

Toy Fox Terijer je uzgojen iz manjih pasa Smooth Fox Terijer i to su mnogo manji psi danas.

Rat Terijer su nastali iz križanja Smooth Fox Terijer i Manchester Terijer.

Danas postoji jos mnogo pasmina koje su nastale iz pasmine Fox Terijer: Brazilian Terijer, Japanese Terijer, Miniature Fox Terijer, Ratonero Bodeguero Andaluz, Tenterfield Terijer i Australian Terijer.

29.01.2009.

Američki stafordski terijer

http://img88.imageshack.us/img88/8933/index0kgjz6.jpghttp://i195.photobucket.com/albums/z281/surefire_photo/staf.jpghttp://www.pups4sale.com.au/immortalz_amstaffs/american_staffy_03a.jpg

Američki stafordski terijer, pasmina pasa nastala križanjem bulldoga i terijera.

Povjest Pasmine

Američki stafford terijer je snažan pas pun energije. Nastao je početkom 19. stoljeća u Velikoj Britaniji križanjem bulldoga i terijera kako bi se dobio manji, snažan i okretan pas. Tako dobiveni psi koristili su se za tada vrlo popularne borbe pasa a bili su poznati pod imenom "Bull and Terrier" ili "Half and half". Svi
oblici borbe pasa zabranjeni su 1835. godine, ali su se u nekim krugovima i dalje odravali u tajnosti. Čak i tada, u toj ranoj fazi ljudi su prepoznali njihove glavne karakteristike: stabilnost, pouzdanost, hrabrost, ljubav prema djeci i obitelji.

Kolonizacijom Amerike ljudi su poveli i svo
je četveronone ljubimce, pa se tako ovaj pas brzo proširio novim kontinentom. Oko 1870. godine "Bull and Terrier" počinje se koristiti drugo ime - "Pit Bull Terier".

Grupa lovaca u SAD-u je 1898. g. osnovala registar za pse pod imenom United Kennel Club (UKC). Prva pasmina koja je ušla u taj registar bio je Pit Bull Terrier. Zbog naglaska na autohton
ost pasmine u ime su dodali još i "American"


Početkom 1
9. stoljeća ljudi su otkrili da su ovi psi veći od svojih rođaka u Engleskoj, te je bio nezamjenjiv u čuvanju imanja, uključujući sukobe sa vukovima, kojotima i drugim velikim grabežljivcima. Potom su se se u uzgoju izdvajali psi koji su bili veći, imali viša ramena i jači prsni koš kako bi još bolje obavljali dužnost čuvara.

U Prvom svjetskom ratu, pas po imenu Stubby dobio je čin narednika u vojsci SAD-a time što je čuvao zarobljenog njemačkog špijuna dok nisu stigle američke trupe. Također je spasio mnoge živote oglašavajući opasnost od napada bojnim otrovima. Još jedan pas koji je stekao slavu bio je "Lucenay Pete" koji je glumio u staroj komediji "Our gang". Pete je proveo skoro devet godina na filmu i dvije godine u kazalištu. Malo ljudi zna da smiješan prsten oko njegovog oka nije bio nacrtan.

Oni koji su voljeli ovu pasminu zalagali su se da se službeno prizna, i konačno je 1936. godine američki kinološki savez priznao ovu pasminu kao American Staffordshire Terrier. Kasnije se proširila po cijelom svijetu i bila priznata kao takva. Prvi Stafordski terijer koji je registriran u američki kinološki savez bila je kuja Wheeler's Black Dinah 1936. god. 1937. godine Maher's Captain D postao je prvi zabilježeni šampion Stafordskih terijera u Americi.

Kako je vrijeme prolazilo postale su očite razlike između američkog i britanskog stafforda. Američki uzgajivači razvili
su težeg i većeg psa od onog u Velikoj Britaniji pa više nije bilo praktieno svrstavati ih pod istu pasminu, te su 1972. god. Američki Staffordshire terijera razdvojili od Staffordshire Bull terijera.

Evolucija Imena:

    * Pit Bull Terrier - druga polovica 19. stoljeća
    * American Pit Bull Terrier - 1898. godine
    * Staffordshire Terrier - 1936. godine
    * American Staffordshire Terrier - 1972. godine

Karakteristike Pasmine

Američki Staffordshire Terrier je pas za širok spektar ljudi. Što god tražili od njega, on će to i pružiti. On je lijep pas pun snage, neustrašiv i odlučan, a istovremeno inteligentan, nježan, drag i odan. Brojne su odlike Američkog Stafford terijera,
što mogu potvrditi svi koji su ga ikad imali. Staffordi su općenito dobrog zdravlja i uz dobru njegu njegova životna dob može biti od 12 do 16 godina.

On je prvenstveno obiteljski pas, najsretniji su kad su među ljudima koji ga vole i koje on voli i čini sve da usreći svog
gospodara, te time čini iznimnog kućnog psa koji je tih, miran i poslušan. Dobro se snalaze i po gradovima, stan koji čuva Stafford sigurniji je od tvrđave. Kratka dlaka traži vrlo malo njege i lako ju je odravati čistom.

Međutim, Stafford nikad ne odoljeva zovu drugih pasa, te ga treba držati u ograđenim prostorima. Isto tako, nikad ga se ne smijevoditi bez povodnika, niti samostalne izlaske izvan dvorišta ili stana jer će zasigurno upasti u neku nevolju.

Postoje brojne priče gdje je stafford spasio dijete od nesreće, opasnosti, požara ili napada drugog
psa. Borit će se na život ili smrt kako bi obranio člana svoje obitelji. Stafford će se sa djecom igrati satima i satima, ne pokazujući umor ili dosadu. Budući da je ovaj pas tih i ne laje često Stafford je izuzetan čuvar. Saznanje da je Stafford u blizini zasigurno će odbiti lopove i ljude sa zlim namjerama. Neki uzgajivači u Americi uključili su se u program terapije bolesne djece, ili djece sa posebnim potrebama, i postigli su više nego zadovoljavajuće rezultate.

Iako izgledaju grubo i opasno ovi su psi djeca u duši, uživajući u svom domu, maženju i druženju s ljudima. Dobro se slažu i sa drugim životinjama ako se socijaliziraju u ranoj dobi.

Tragično je što su Stafford terijeri i njima slični psi često izvrgnuti lošem publicitetu. Tome su pridonjeli neodgovorni i zli pojedinci koji nisu dorasli ovakvom psu, koji su psa naučili da bude
agresivan čak i prema ljudima, a da ne govorimo koliko je pasa završilo u nelegalnim borbama završavajući tragično, sve to da bi ugodili svom vlasniku. Bitno je znati da se pas ne rađa agresivan i zao, već se tomu uči. U rukama nepouzdanih i neodgovornih ljudi ovaj pas može biti opasna prijetnja kao i svaki pas.

Stafford mora imati čvrstu ruku vlasnika, mora se već u ranoj dobi socijalizirati sa ljudima i drugim psima, a svakako ne bi bilo loše uključiti ga u obuku poslušnosti.

Ovaj pas ne preporuča se ljudima koji ać mu popustiti u svakom trenutku ili onima koji neće posvetiti dovoljno vremena svom psu. Pas koji je danima zatvoren ili vezan bez ikakve pažnje zasigurno će s vremenom pokazati neposlušnost a često i agresivnost.

 

http://i7.tinypic.com/66ewdmp.jpghttp://www.amstaf-mg.com/slike/bw_4.jpghttp://www.amstaf-mg.com/slike/bw_3.jpghttp://i32.tinypic.com/2ptosc8.jpg

29.01.2009.

Zlatni retriver

http://fotooglasi.org/oglasi/images/5_2007041359.jpg
http://www.lifesessions.com/wallpaper_free_desktop/desktop_images/Golden_Retriever_Puppy.jpg

Porijeklo i povijest

Lord Tweedmouth je 1865. pario žutog labrador retrivera kovrčave dlake s danas izumrlim tweed water španijelom. U razdoblju od 1865. do 1890. lord Tweedmouth je pažljivo dalje uzgajao tu liniju. Križao je još jednog tweed water španijela, dva crna retrivera
, jednog irskog setera i jednog bloodhounda boje pijeska. Prvo uvođenje ove pasmine u knjigu uzgoja Kennel Club of England provedeno je 1903. uz naziv "Flat-coated Retriever".

Britanski Kennel Club 1913. priznaje zlatnog retrivera kao zasebnu pasminu i time postaje udruženje koje vodi knjigu uzgoja te pasmine. Nakon toga, pasmina u Engleskoj i SADu brzo postaje vrlo popularna. Početkom 1980-ih pasmina dolazi pojačano na kontinent, da bi 1990-ih doživjela pravi boom (uz sve negativne usputne pojave).

Danas se zlatni retriver ubraja u najomiljenije pasmine, a prema statistici uzgoja koju vode nadležni uzgojni savezi, i u najbrojniju rasu u anglosaksonskog i njemačkog govornog područja. Uz to, široko je rasprostranjen u zemljama Beneluksa i Skandinavije. No, mogu se sresti i u Francuskoj, a u zadnje vrijeme u ograničenom broju i u zemljama južne i istočne Europe.

U zadnje vrijeme se opaža, slično kao kod labrador retrivera, podjela pasmine na dva tipa: "show type", najčešće teže građe i punije dlake, nasuprot lakšem i atletskije građenom "radnom" ili "field trial" tipu. S ovim zadnjim, na kontinentu (još?) rijetkim tipom, u Velikoj Britaniji se organiziraju velika takmičenja u donošenju predmeta ( aportiranje), tako zvano field-trials.

Veće razlike u vanjskom izgledu pasa pokazuju se i između američkog i europskog tipa, iako su standardi AKCa (American Kennel Club) i britanskog KCa (Kennel Club) dijelom doslovno podudarni.

Opis

Zlatni retriver spada u grupu srednje velikih pasa (do 61 cm, 34 kg). Tijelo je harmonično građeno pri čemu je dužina tijela od prsiju do korijena repa u odnosu prema visini u plećima oko 10:8. Muskulatura mu je snažna i ima dobro razvijene kosti što se odražava u snažnim pokretima. Rebra i prsni koš su duboki i ispupčeni, a trbuh vidno
uvučen. Leđa su mu ravna i u području bokova kratka.

Dlaka zlatnog retrivera može
biti glatka ili valovita ali ne kovrčava, zlatne ili boje svijetle bijele kave duža na unutrašnjoj strani prednjih nogu, donjem dijelu repa kao i na području grudi i trbuha. Krzno ima gust zaštitni podrast. Lični dio glave izražajno je oblikovan i ima izražen stop. Uši odnosno uške su srednje velike i smještene u visini očiju, a spuštaju se do oko kuta ustiju. Očni kapci, iris, usne i vršni dio nosa su uvijek dobro pigmentirani, a zimi je kod velikog broja pasa nos nešto bljeđi. Zlatni retriver ima snažno razvijenu, potpunu čeljust oblika škara, što znači da kod zatvorenih čeljusti red gornjih zubi prelazi s vanjske strane preko donjih.

Namjena

Zlatni retriver prvobitno je uzgojen za lov. Koristilo ga se za donošenje ubijenih ptica (i iz vode) (engleski: to retrieve = vratiti, donijeti natrag).

Ova pasmina danas je poznata prije svega po svom uravnoteženom karakteru, dobrom podnošenju stranih ljudi kao i naročito djece. Sve retrivere odlikuje urođeno svojstvo izražene fiksiranosti na ljude tako da se uz pravilan trening može odgojiti do tako dobre
poslušnosti koju mnoge druge pasmine gotovo da ne mogu doseći. Njegova takozvana "želja da ugodi" može kod promatrača izazvati utisak da vlasniku čita želje iz očiju.

Lakoća kojom ga se može voditi povezana s velikom inteligencijom i sposobnošću prilagođavanja doveli su do toga, da je zlatni retriver, uz svoju prvobitnu namjenu za lov, danas natprosječno često postao vodič slijepih i invalidnih osoba, tragač za drogom i eksplozivima kao i - ipak najviše, obiteljski pas. U slučaju kada je obiteljski pas, vrlo je važno da životinja dobije neku obavezu, zadatak koji će ga, u idealnom slučaju, zaposliti i tjelesno i intelektualno. Primjereni su sportovi za pse koji su povezani s radom nosa i aportiranjem.

Ako se zadovolji njegova potreba za aktivnošću, zlatni retriver će biti neproblematični kućni pas. Potpuno je neprimjeren za trajno držanje u tijesnom prostoru. Potreban mu je neposredni kontakt s ljudima, i nije primjeren kao pas čuvar i slično. Gotovo da nije moguće naći pasminu (čak niti patuljastim pasminama) koja bi za ove zadatke bila manje primjerena od zlatnog retrivera. Jako odgovaraju kao kućni psi jer su povjerljivi, privrženi i vole djecu.

http://www.dog-best.com/rase/slikeras/zlatni_retriver.jpghttp://img528.imageshack.us/img528/563/zlatniretriverstencive9.jpg

29.01.2009.

AKITA

http://www.imagecows.com/uploads/ed22-AKITA%20INU.jpghttp://www.daqelas.dk/images/Hvalpe2/DarkoAkita4.jpghttp://www.kalmshop.co.uk/keyrings/akita%2010.jpg

Japanske
vrste pasa su u prošlosti bile male ili srednje veličine i nije bilo velikih vrsta pasa. Akita potiče iz pokrajine Tohoku i ubraja se pod imenom "Akita Matagi" (pas za lov na medvjede) među lovačke pse srednje veličine. U vrijeme Sataka-Clana, između 1630. i 1870. godine, u pokrajini Akita, ovaj je pas sistematski bio uzgajan za borbe koje su, prema sačuvanim davnim pismenim zapisima, bile njegovane kako bi jačale moral plemstva toga kraja.
Pasmina je nakon toga bila ukrštana sa psom koji je bio sličan mastifu, a pripadao je nekom njemačkom inženjeru, zaposlenom u rudniku bakra Kasaka. Također je ukrštana sa borbenim psom Tosa koji potiče od ukrštanja mastifa Shikokua, srednje velike japanske pasmine, sa njemačkim goničem, psom St. Bernarda i njemačkom dogom. Ovim miješanjem Akita je izgubio svoj prvobitan karakterističan izgled, kojeg su krasile uspravne špicolike uši i zavrnuti rep.
Po zabrani borbi pasa, 1908. godine, obrazovani ljudi i profesori odlučili su sačuvati pasminu. Godine 1919. izdan je zakon o očuvanju prirode. Zahvaljujući naporima ljubitelja da i nadalje poboljšaju pasminu, godine 1931. izabrano je devet vrhunskih pasa ove pasmine i proglašeno spomenikom prirode, što je pasminu jako populariziralo.
Godine 1945. nakon drugog svjetskog rata, poduzeti su napori da se Akitu sačuva u njegovom izvornom obliku, pa se iz malo preostalih pasa ove pasmine nastojalo izvući krv mastifa i ostalih ukrštenih stranih pasmina. Ti su napori doveli do stabilizacije danas poznatog velikog Akite u njegovom izvornom obliku...

http://www.puppyparadise.com/Breeds/akita_ph.jpghttp://pinoypetfinder.com/breed/images/akita_inu.jpg


Stariji postovi